Pokušava li Netanyahu etničkim čišćenjem Palestinaca iz Gaze spasiti svoje političko naslijeđe
Upozorenje izraelske vojske Palestincima da imaju 24 sata da napuste sjeverni dio Gaze objavljeno u petak je jasno u sebi nosilo značenje jednog od najzlosutnijih pojmova koji je ušao u većinu svjetskih jezika- Nakba.
Nakba u prijevodu katastrofa je izraz koji se koristi za opisivanje uništavanja palestinskog društva, protjerivanje i okupaciju koja je počela 1948. godine i u principu nikada nije ni prestala.
U ranim jutarnjim satima u petak izraelska vojska saopćila je da više od milion stanovnika sjevera Gaze ima rok od 24 sata da napusti to područje i pređu u južni dio uništene i opkoljene teritorije. Cinično izraelska vojska je poručivala kako na taj način pokušava da zaštiti palestinske civile, ignorišući realnost da su svojim napadima već pretvorili Gazu, u kako su Ujedinjene nacije opisale, "pakao".
Teško je pomisliti da bilo ko sa osnovnim obrazovanjem, a posebno vojni oficiri i političari Izraela nisu svjesni toga da je nemoguće za 24 sata preseliti milion ljudi sa već uništenog područja u drugo jednako uništeno područje.
Da evakucija nije moguća poručile su kako lokalne vlasti u Gazi, tako i međunarodne organizacije koje djeluju na tom području, a Svjetska zdravstvena organizacija je jasno kazala da je naredba o evakuaciji smrtna presuda za pacijente u bolnicama na sjeveru Gaze.
Osim što je poruka o evakuaciji neizvodiva, ona je i pokazatelj da premijer Izraela Benjamin Netanyahu ne samo da od sedmog oktobra ne kontroliše situaciji nego da osim osvetničkog bijesa njegova Vlada nema ideju na koji način postupiti osim činjenja masovnih zločina i faktički etničkog čišćenja Pojasa Gaze. Premijer Palestine Mohammed Shtayyeh je kazao kako se u Gazi trenutno dešava genocid, a Ujedinjene nacije i međunarodne humanitarne organizacije su upozorile na to da se nad stanovnicima Gaze provode ratni zločini.
Netanyahu je svoju vladu uključio najradikalnije desničarske izraelske stranke, a uvjeren u vlastitu moć konstantno je provodio politiku dodatnog pritiska na Palestince, šireći naselja na Zapadnoj Obali i gotovo obesmislivši bilo kakvu ideju o palestinskoj državi.
Na to da je pritisak nad Palestincima postao nepodnošljiv upozoravali su čak i izraelski analitičari i mediji, a nakon napada Hamasa u kojem su ubijene i stotine izraelskih civila, ugledni Hareetz je kao glavnog krivca označio upravo Netanyahua.
Kada se budu pisale historije Izraela u 21. stoljeću, ime i prezime Benjamina Netanyahua će zauzimati značajno mjesto jer je upravo njegova politika oblikovala odnose Izraela i Palestinaca, ali čitavo njegovo političko naslijeđe koje se u najvećoj mjeri svodi na zatiranje palestinskih prava je nakon sedmog oktobra došlo u opasnost da se svede na vojnu i obavještajnu katastrofu koja se desila to jutro.
Gotovo nezamislive žrtve među izraelskim civilima, ali i vojnicima te kratkotrajni gubitak kontrole nad vojnim bazama i mjestima unutar "zelene linije" su zaprijetile da budu ono čime će se u najkraćem opisivati Netanyahuova vladavina nad Izraelom.
U očaju za svoje političko naslijeđe i ohrabren što desničarima u vladi što bjanko podrškom SAD i drugih zapadnih zemalja za osvetu, Netanyahu je kroz naredbu o evakuaciji odlučio da je za spašavanje vlastitog političkog naslijeđa spreman izvršiti etničko čišćenje Gaze.
Ne treba sumnjati da makijavelistu kakav je Netanyahu u namjeri neće spriječiti bilo kakvi moralni principi, a uz podršku sa zapada pitanje je može li ga iko spriječiti.
