Pomak u jednom od centralnih pitanja muslimana u Njemačkoj: Imami više neće dolaziti iz Turske

"Podučavam studente, obavljam molitvu, propovijedam, a uz to sam i dušebrižnik. Idemo i na vjenčanja a obavljamo i sahrane."

Osman nije odrastao ni u Bonnu ni u Alfteru.

"Ja sam dijete Mainza", naglašava, što se može primjetiti po njegovom dijalektu. Njegovi roditelji su u Njemačku došli iz Turske 1972. godine. Otac je radio u fabrici Opela u Rüsselsheimu. Osman je vodio život tipičan za prvu generaciju djece gastarbajtera.

U Njemačkoj postoji oko 900 džemata u okviru "Tursko-islamske unije vjerskih institucija” (DITIB). Prema procjenama, u cijeloj zemlji postoji više od 3.000 džamija i mesdžida.

Dugo ih je isključivo plaćala državna i moćna vjerska institucija Diyanet iz Turske, koja je zapravo slala imame iz ove zemlje u Njemačku da propovijedaju na turskom jeziku i da se bave dušebrižništvom.

Društvena kohezija

Vrlo malo njih je govorili njemački. Koliko je to osjetljivo, pokazuju izjave rukovodstva Diyaneta, kao i džemata u sastavu DITIB-a, date u proteklih nekoliko mjeseci.

Ponekad se oni doimaju kao ispostave Erdoganovih snova o novom Osmanskom carstvu.

Eyüp Kalyon, generalni sekretar DITIB-a, na marginama proslave završetka edukacije prve generacije imama u Njemačkoj, govori o novim perspektivama. Njegovo udruženje, zasnovano na potrebama muslimana u Njemačkoj sa programom obuke vrši "važnu uslužnu djelatnost", a kao vjerska zajednica angažuje se u tome kako kadrovski tako i finansijski.

Edukacijom imama i vjerskih službenika njegovo udruženje se zalaže za "društvenu koheziju”. U budućnosti će njemački jezik "još više doći do izražaja", kaže Kalyon za DW.

Dodaje da će to biti jezik koji ihsve veže, posebno muslimansku zajednicu. Zato je njemački naš zvanični jezik obuke.

On navodi i da je, kada su u pitanju stariji članovi zajednice, i turski jezik također važan.

Zahtjev da se muslimanski vjerski službenici obučavaju na njemačkom jeziku postoji već dugi niz godina u Njemačkoj. To je bio sastavni dio debata o integraciji i vjerskoj politici.

I u svim fazama Njemačke islamske konferencije (DIK), koja je prvi put održana 2006. godine, fokus je uvijek bio na (nedostatku) jezičkih vještina imama. Političari su se žalili na to, a muslimanska udruženja su se zalagala za druge teme.

Zajednica Ahmadija bila je dugo vremena jedina, koja je nudila obuku imama u Njemačkoj. To je grupa, koja se pojavila krajem 19. vijeka u današnjem Pakistanu i vidi sebe, strogo vjerski, kao reformski pokret.

Od 2008. godine obučava imame, koji govore njemački jezik, u okviru sedmogodišnjeg programa obuke, koji se praktikuje u zajednicama Ahmadija širom Njemačke.

Raniji pokušaji

Prije četiri godine su i dvije vrlo različite snage napravile pokušaje u tom pravcu. To je bio DITIB, koji je nekadašnji omladinski hostel pretvorio u Centar za obuku u Dahlemu u Eifelu i počeo sa radom 2020. godine. Godinu dana kasnije, islamski učenjaci sa Univerziteta u Osnabrücku i njemački muslimani bosanskog porijekla predstavili su "Islamkolleg Deutschland" (IKD).

Još ranije, tokom nastupa na konferenciji IKD-a, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer pohvalio je Islamkolleg kao veoma kooperativnu organizaciju i govorio da je to dobra vijest za muslimane u Njemačkoj.

"Islamska kultura" u Njemačkoj će u budućnosti u mnogo većoj mjeri "odgovarati realnosti života muslimana koji tu žive”, tada je naglasio Seehofer.

DITIB u Dahlemu, Islamkolleg u Osnabrücku... oba ova udruženja su se u međuvremenu oprostila od nekoliko desetina apsolvenata, koji sada mogu da vode molitve petkom, odnosno džumu.

A onda je sredinom decembra objavljeno saopštenje za javnost Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je za mnoge bilo iznenađenje.

Ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser saopštila je da se, nakon dugih pregovora sa Diyanetom i DITIB-om, njeno ministarstvo odlučilo da postepeno okonča sa praksom raspoređivanja po Njemačkoj državnih vjerskih predstavnika iz Turske.

Važna prekretnica

"Ovo je važna prekretnica za integraciju i participaciju muslimanskih zajednica u Njemačkoj”, saopćila je Nancy Faeser.

U budućnosti bi se u Njemačkoj svake godine trebalo školovati 100 imama.

Prema izvještajima, razni faktori su doprinijeli ovom korjenitom prestrojavanju, koje je u njemačkim medijima naišlo na malo odjeka. Pored razgovora, koje je sa Turskom vodilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, sada je Ministarstvo vanjskih poslova pojačalo pritisak na Ankaru po ovom pitanju.

Generalno, tu je ulogu odigrao i opšti pomak udesno u Evropi kao i razmišljanje o integraciji i kulturnom identitetu.

Najjasniji, ali nikako i jedini primjer odnosi se na Francusku, koja od početka 2024. ne dozvoljava rad imamima iz inostranstva. Vjerski službenici se sada trebaju obučavati na francuskim univerzitetima.

Riječ je o promjeni, koju je predsjednik Emmanuel Macron pokrenuo početkom 2020. godine i koja je sada stupila na snagu. Do sada su francuski imami uglavnom dolazili iz Maroka, Tunisa i Alžira. Svako iz ovih zemalja ko već radi kao imam u Francuskoj, može promijeniti svoj status do kraja marta.

U to se uklapa i što je generalni sekretar DITIB-a Eyüp Kalyon u svom govoru i direktnom razgovoru spomenuo Dahlem i francuski grad Strazbur. Tamo su novi vjerski povjerenici završili dio svoje obuke.

Nova generacija

Eyüp Kalyon (36), kao i "dječak iz Mainza" Osman Soyer (32), predstavljaju novu generaciju imama.

Kalyon je rođen u Wuppertalu, ima njemački pasoš i njemačku srednju školu. Njegov djed i baka su došli iz Turske. Njih dvojica - kao i mnogi od 28 sadašnjih diplomaca - tečno govore najmanje dva jezika: njemački i turski.

Posmatrači sa uzbuđenjem gledaju na DITIB, koji kao udruženje više nije monolitno, koje se postepeno odvaja od Diyaneta i iz kojeg su proistekli neki jako dobri ljudi.

Istovremeno, od 7. oktobra stižu i izvještaji o oprečnim izjavama i oštroj kritici Izraela ali i o antisemitizmu i razumijevanju za Erdogana.

Kalyon je, međutim, u svom govoru izričito kritikovao Hamasov napad na Izrael.

Kao počasni gost na svečanosti DITIB-a u Berlinu govorio je i Jörn Thießen - predstavnik njemačkog Ministarstva unutrašnjih poslova i šef odjela H ("Heimat, Zusammenhalt und Demokratie" - u prevodu "Domovina, kohezija i demokratija").

"Namjera nam je da godišnje obučimo 100 imama i vjerskih službenika a zatim da vidimo da u toj mjeri okončamo i raspoređivanje imama iz Turske", objašnjava on u intervjuu za DW.

To znači, da bi uticaj Ankare mogao prestati za nešto manje od deset godina.

Thießen podjednako gleda kako na angažman DITIB-a, tako i Islamkollega u Osnabrücku.

"To je korak u pravom smjeru: ljudi koji su odavde, koji žive ovdje i koji govore naš jezik, poznaju kulturu i prave mostove u društvu u stanju su da urade i postignu upravo ono, što mi želimo", navodi.

Na proslavi u Berlinu nije bilo predstavnika Islamkollega iz Osnabrücka.

Eyüp Kalyon je naglasio da se saradnja sa IKD-om "trenutno” ispituje "u bliskoj saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova”.

"Fokusiramo se na potrebe, svi imamo odgovornost", istakao je.

Njegov šef, predsjednik DITIB-a Muharrem Kuzey, naglasio je u svom govoru da se udruženje od "gastarbajterske organizacije razvilo u najveću islamsku vjersku zajednicu u Njemačkoj"

Ono nudi "vjerski dom ne samo muslimanima turskog porijekla, već i muslimanima iz svih zemalja muslimanskog svijeta”.

Samy Charchira, predsjednik Islamkolleg-a u Osnabrücku, je u telefonskom razgovaru za DW, rekao:

"Uspostavili smo strukture i obučili prve ljude. Želimo imame obrazovane u Njemačkoj koji su bliski ljudima u Njemačkoj."

Za njega su smjernice Ministarstva unutrašnjih poslova u Berlinu "ispravne i važne". Nada se daljim razgovorima sa ministarstvom i DITIB-om.

Nešto se mijenja u obuci muslimanskih vjerskih službenika u Njemačkoj - nakon dugih godina čekanja i spoznaje da je to "važno i ispravn".

Ali mnoga pitanja, posebno finansiranje imama DITIB-a bez pomoći Turske, i dalje su otvorena. Debata o tome tek počinje a jedan od mogućih načina finansiranje je koncept fondacija.