U vrijeme kada se zalihe gasa u Sjevernom moru smanjuju, a Evropa traži nove izvore kako bi smanjila ovisnost od Rusije, ovo otkriće je privuklo veliku pažnju.
"Ogromne novootkrivene zalihe gasa u istočnom Mediteranu oblikuju nove odnose između država regije i šire. Utrka za bušenje, plinovode i ugovore o izvozu je već započela i već sada je jasno da će biti vrlo nezgodna", navodi se u tekstu.
Plinovodi će biti ključni resurs za transfer zaliha ovog energenta, ali ako se uzmu u obzir države koje čine regiju, a to su Kipar, Egipt, Grčka, Izrael, Liban, Libija, Sirija i Turska, onda je jasno da će biti veliki broj izazova. Postoji mogućnost da upravo to donese bolju regionalnu saradnju, ali je jednaka mogućnost da to izazove i nove konflikte. Posebno, odnosi Turske i Kipra, Egipta i Izraela, odnosi na Levantu će biti ključni za energetsku sigurnost, istaknuto je u tekstu.
Eksperti su zaključili da je plinovod ka sjeveru i Turskoj preko Kipra ekonomski najbolja opcija, uprkos teškom terenu koji se mora preći da bi se konektovao na Transanadolijski plinovod TANA i Sjeverni gasni koridor. No, sve veće tenzije između Turske i Kipra, pa i Grčke donose neizvjesnost za taj projekt. Nade da bi to moglo pomoći politički kompromis u vezi sa ujedinjenjem Kipra su slabe.
"Istočni Mediteran ima još dvije moguće opcije. Jedna da se gradi plinovod koji bi povezao Izrael, Kipar i južnu Evropu, i drugi da se gradi mreža plinovoda iz Izraela u Egipat gdje bi plin bio pretvaran u tečni gas i dalje distribuiran. Ali, ova druga opcija ima sigurnosnih izazova zbog situacije na Sinaju i uopće u ove dvije zemlje", zaključuje se u tekstu.
Ako se uzme set različitih interesa i neprijateljstava u regiji, jedini način za njihovo prevazilaženje je sadržan u riječima, kako se navodi u tekstu, bivšeg američkog državnog sekretara Rexa Tillersona: "Nećemo tražiti da se bilo ko odriče bilo čega, ali ćemo tražiti riješenje“.
