Privatna svemirska utrka: Da li će bogati svijet učiniti boljim ili gorim
Osvajanje svemira je donedavno bilo isključivo državni projekt. Najpoznatije je ono američko koje je otjelotvoreno u svemu onome što je uradila i što radi NASA. Enormno bogatstvo spomenutog trojca ih je motivisalo da pokušaju ovladati svemirom jer su Zemljom već ovladali. Time je privatizovana i svemirska utrka.
U privatnom aranžmanu do ivice svemira je prvi dospio Branson, koji je čelnik korporacije Virgin. Nedugo zatim je u tome uspio i Bezos, osnivač kompanije Amazon. Sada se samo još čeka na Muska, koji je izvršni direktor kompanije Tesla.
Let kontroverznog Bransona
Britanac Branson je uspio u tome 17 godina nakon što je osnovao kompaniju Virgin Galactic Holding. Prema pisanju svjetskih medija, uložio je više od milijardu dolara da bi to ostvario. Ka svemiru je odletio u 71. godini.
Bransonov i Bezosov let u svemir, kao i onaj koji priredi Musk ili neki drugi milijarder nije samo ostvarenje dječačkih, mladalačkih snova, kako se to ponekad romantičarski predstavlja javnosti. Cilj im je komercijalizirati svemirska putovanja i na tome dobro zaraditi.
O ovoj komercijalizaciji je pisala Naomi Klein u knjizi "Ovo mijenja sve: Kapitalizam protiv klime" (This changes everything: Capitalism vs. The climate), a u kojoj Bransonu spočitava da mnogo više troši na zagađivanje okoliša nego na njegovu zaštitu. A obećao je da će raditi suprotno.
"Također je obilno ulagao u Virgin Galactic, lični san o lansiranju prvih komercijalnih letova u svemir - za jedva 250.000 dolara po putniku. Turistički svemirski letovi ne samo što su besmisleno traćenje energije (koja zagrijava planet), nego su još jedna finansijska rupa bez dna (...) Bransonov korporativni modus operandi pomalo je netradicionalan. On obično izvlači relativno skroman profit (čak i gubitke), a pri tome troši golema sredstva (vlastita, ona njegovih partnera ili poreznih obveznika) na stvaranje blještavih produžetaka Virginovog brenda. A kad utemelji novu kompaniju, on prodaje sve ili samo svoj dio za masnu svotu, kao i unosna licencna prva na taj brend", obrazložila je Klein.
Izdvojila je i podatak koji ukazuje na to da Branson nije svetac koji ostvaruje svoje i tuđe svemirske snove.
"Bransonu očito nije drago plaćati poreze, o čemu svjedoči njegova bizantska mreža off-shore holdinga na Kanalskim Otocima i Britanskim Djevičanskim Otocima. Prenoćio je čak i u zatvoru te platio masnu globu kad je 1971. godine, vodeći svoju prvu tvrtku, bio uhvaćen pri ilegalnom prekograničnom izbjegavanju plaćanja poreza", piše kanadska autorica.
Da li će čovječanstvo imati korist od privatizacije svemira
Koliko su ambicije da se ovlada svemirom skupe, ali i unosne kazuje Bezosova izjava da godišnje ulaže milijardu dolara u svoju svemirsku kompaniju Blue Origin. On je jučer saopćio da su prodate karte u iznosu od 100 miliona dolara onima koji sa njegovom svemirskom kompanijom žele putovati. Bezos je među spomenutim milijarderima prvi osnovao svemirsku kompaniju - 2000., potom je to učinio Musk 2002., a posljednji se na to odlučio i Branson 2004.
Na djelu jeste privatizacija svemira, za koju neki strahuju da će koristiti samo onima koji su akteri privatizacije, dok neki uvjeravaju da će to biti korisno cijelom čovječanstvu. Među onima koji vjeruju u potonje je kolumnista hrvatskog portala Telegram Đivo Đurović.
"Nema sumnje da su svemirski letovi postali igračka za bogate, ali to nije nužno loše - nadmetanje milijardera može imati pozitivne posljedice po sve ostale potencijalne svemirske putnike (...) Do jučer su to mogli samo profesionalni astronauti, sad mogu i jako bogati ljudi, sutra će si to moći priuštiti i oni manje bogati. Što više ljudi plati let u svemir, njegova će cijena brže pasti. Sjetite se koliko su koštali prvi kompjuteri, a danas dobijete hiljadu puta veću računalnu snagu na najjeftinijem mobitelu", smatra je Đurović.
Za očekivati je da nova svemirska utrka neće imati samo turistički značaj, već i da će poboljšati kvalitet života na Zemlji - da će se desiti ono što je direktor naučnog odjeljenja u NASA-i Ernst Stuhlinger naveo u odgovoru kaluđerici iz Zambije na pitanje zašto se troše milijarde dolara na istraživanje svemira, a veliki broj djece širom svijeta gladuje.
"To novostečeno tehničko znanje također je dostupno za primjenu u tehnologijama povezanim sa Zemljom. Svake godine blizu hiljadu tehničkih inovacija koje svemirski program kreira pronađe svoj put do zemaljskih tehnologija, gdje dovode do boljih kuhinjskih aparata i opreme za farme, boljih mašina za šivenje i radioaparata, boljih brodova i aviona, tačnijeg određivanja vremenske prognoze i upozorenja na oluje, boljih komunikacija, bolje medicinske opreme, boljeg pribora i alata koji se svakodnevno koriste u domaćinstvu", objasnio je Stuhlinger 1970. godine.
Bježe li bogati od apokalipse?
Kao razlog ovih poduhvata se ističe i nešto što iz današnje perspektive seže u naučnu fantastiku. To je da milijarderi, bar ova trojica, više ne vjeruju da je dugoročan život na Plavoj planeti moguć i da je potrebno pokušati pronaći novo utočište u svemiru. Nemali broj je onih koji pretpostavljaju da bi to utočište bilo samo za one najbogatije.
Kao pitanje se nameće ono što je primijetila i Klein, a to je koliko je opravdano enormno trošenje resursa na svemirska putovanja u trenutku kada je sve manje resursa na Zemlji. Da li su koristi veće od troškova?
