Protesti, krize i građani na rubu živaca: Svijet kakav poznajemo sve više je u haosu
Iako je od 2022. godine rat u Ukrajini svjetski problem broj 1, vremenom su se pored Ukrajine u Evropi, ali i ostatku svijeta pojavili problemi koji se za pojedine države, sa aspekta unutrašnje politike, mogu izjednačiti sa problemom kakav je trenutno na istoku Evrope.
U Moskvi su nakon pokretanja agresije računali na podjelu unutar Evrope, ali su zapadni zvaničnici vjerovatno iznenadili i sami sebe te su, sve do danas, u manjem ili većem obimu, (o)stali uz Kijev te nastavljaju podržavati ukrajinske aktivnosti na oslobađanju teritorija na istoku i jugu države.
Dok je svijet od 24. februara 2022. godine fokus prebacio na istok Evrope, trudeći se da Ukrajini osigura što veću podršku od ruske agresije, na domaćem terenu stvari su počele izmicati kontroli.
Pandemija, ratovi, inflacija i niz drugih kriza, u brojnim državama unijeli su nemire u sisteme, a sve je dodatno pogoršano dolaskom određenih stranaka na vlast ili odlukama vlada koje su, da bi popunili rupe u budžetima i obezbijedili koliko-toliko normalan rad, bili primorani da donesu neke odluke koje su za građane predstavljale crvene linije.
Izrael kao bure baruta
Jedna od država gdje je nezadovoljstvo građana u posljednjih nekoliko mjeseci eskaliralo je i Izrael. Tokom 2022. godine, Izrael je doživio promjenu vlasti, a umjesto dotadašnje koalicije desnog centra, na vlast se ponovno vratio Benjamin Netanyahu, lider Likuda, najveće partije u ovoj bliskoistočnoj državi.
S obzirom na probleme u prošlom mandatu te činjenicu da se suočava sa nekoliko sudskih postupaka koji uključuju korupciju, građani su već bili nezadovoljni samom činjenicom da su rezultati izbora omogućili Netanyahuu da ponovno odlučuje o tome sa kim će formirati vlast. Pregovori su se vodili sedmicama, a Netanyahu je izašao u javnost sa odlukom da će Izrael dobiti vladu koju mahom čine desničarske i radikalne stranke.
Radikalni desničari preuzeli su funkcije u ministarstvima koja su zadužena za sigurnost, što je samo po sebi u državi kakva je Izrael stvorilo velike probleme na relaciji sa Palestincima, a situacija se pretvorila u potpuni haos kada je Netanyahuova vlada najavila reforme pravosudnog sistema.
U suštini, reforma pravosuđa kakvu najavljuje Netanyahu, dala bi izraelskom parlamentu, a samim tim i strankama u vlasti, veću kontrolu nad izraelskim pravosuđem.
"Kontrola bi se odnosila na način na koji se biraju sudije, do zakona o kojima Vrhovni sud može odlučivati pa čak i do davanja ovlasti parlamentu da poništi odluke Vrhovnog suda. Promjene u izraelskom pravosuđu bile bi najznačajnije od osnivanja države 1948. godine", navode izraelski mediji.
Protiv ovakvih reformi glas su digli i predsjednik države Isaac Herzog, ali i članovi opozicije koji su naglasili kako bi ovakva reforma značila i krah izraelske demokratije. Vrlo brzo, bunt se prelio i na ulice.
Stotine hiljada građana u Tel Avivu, ali i u drugim gradovima odlučili su se na proteste protiv vlasti, a nemali broj puta možemo vidjeti i scene u kojima demonstranti sve češće ulaze u sukob sa policijom. Također, među onima na meti građana bila je i Netanyahuova žena koju su nezadovoljni građani prije nekoliko sedmica zatekli u frizerskom salonu, u jeku protesta protiv vlasti.
Uprkos kritikama, Netanyahu je naglasio kako će, uz eventualnu pauzu za glasanje koja bi mogla trajati i nekoliko mjeseci, nastaviti sa reformama, a da se politička situacija i dalje komplikuje dokaz je i činjenica da je ministar odbrane Yoav Gallant razriješen dužnosti jer se usprotivio Netanyahuovim prijedlozima.
To će svakako dodatno uzdrmati odnose vlasti i vojske koji ni do sada nisu bili na odgovarajućem nivou. Pored protesta, brojni sindikati najavili su kako će od ove sedmice započeti generalni štrajk kao znak protesta protiv vlade i njenih mjera i reformi.
Francuski otpor sistemu
Pored Izraela, država u kojoj se trenutno odvijaju najveće demonstracije je Francuska. Da između francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i naroda ove države ne vlada velika ljubav poznato je već odavno. Međutim, situacija je u potpunosti izmakla kontroli najavom usvajanja penzione reforme kojom se država nastoji suprotstaviti budžetskim deficitima.
Između ostalog, penziona reforma podrazumijeva i podizanje starosne granice za odlazak u penziju sa trenutne 62 godine na 64 što je među građanima izazvalo veliki bijes i nezadovoljstvo.
"Macronova politika podizanja starosne granice nije prvi pokušaj. On je odustao od iste ideje da promijeni izuzetno složenu penzionu strukturu Francuske tokom prvog mandata nakon velikih uličnih protesta i pandemije koronavirusa. Macron insistira da su promjene ključne i vrijedne žrtvovanja njegove ionako smanjene popularnosti", piše The Guardian.
Dok su protesti trajali sedmicama te se većinom održavali mirno i bez incidenata, problem je nastao kada je vladajuća većina odlučila iskoristiti Član 49.3 Ustava Republike Francuske koji joj omogućava usvajanje zakona bez glasanja u Senatu.
To je bio alarm za sindikate čiji su predstavnici izjavili da će zbog Macronovih odluka u potpunosti paralizovati sistem. Milioni građani izašli su na ulice, a rad su obustavile komunalne službe, željeznički radnici kao i aviokompanije.
"Dok izvršna vlast nastoji da okrene stranicu, ovaj održivi i odgovorni društveni i sindikalni pookret potvrđuje odlučnost svijeta rada i mladih da postigne povlačenje reformi. Demonstracije su okupile više od tri miliona nezadovoljnih građana", rekli su iz unije francuskih sindikata.
Mirne demonstracije pretvorile su se vrlo brzo u nasilje i obračun policije i specijalaca sa jedne te građana sa druge strane, a u brojnim gradovima Francuske zapaljen je niz objekata uključujući i određene institucije. Među zgradama koje su osjetile najveći bijes građana bila je i ona gradske vijećnice u Bordeauxu koja je zapaljena prije tri dana.
Dok građani pozivaju Macrona da odustane od penzione reforme, francuski predsjednik izaziva sve veći bijes građana s obzirom da neprestano ponavlja kako nema namjeru odustati od reformi.
"Ta reforma nije luksuz, nije zabava, to je neophodno za zemlju.
Ako je potrebno prihvatiti nepopularnost danas, ja ću to prihvatiti. Priznajem, nisam uspio ubijediti građane u reformu. Međutim, između istraživanja javnog mnijenja o popularnosti i opšteg interesa zemlje, biram opšti interes zemlje", rekao je Macron.
Bankarska kriza, generalni štrajkovi...
Iako su Izrael i Francuska u fokusu medija posljednjih nekoliko sedmica, situacija ni u drugim evropskim državama ne može se opisati idealnom. Primjer za to je Njemačka u kojoj je započeo veliki štrajk upozorenja u kojem učestvuje nekoliko sindikata.
"To je jedan od najvećih štrajkova upozorenja u posljednjih nekoliko godina. Vozovi, avioni i autobusi miruju širom zemlje, a milioni građana direktno su ugroženi ovim potezom", pišu njemački mediji.
Kako su saopćili iz sindikata, razlog za nezadovoljstvo radnika leži u tome što plate još uvijek nisu povećane uprkos brzoj inflaciji u Njemačkoj.
"Poziv za štrajk u Njemačkoj označava eskalaciju sve lošijeg stanja sa platama koje dolazi u vrijeme rastuće inflacije. Sindikat Verdi koji predstavlja oko 2,5 miliona zaposlenih u javnom sektoru traži povećanje plata od 10,5 posto, dok sindikat EVG za svoje članove traži povećanje od 12 posto. Poslodavci su uglavnom odbijali zahtjeve te su nudili povećanje od pet posto uz jednokratne isplate od 1.000 i 1.500 eura ove i naredne godine", navodi se u analizi njemačkih medija.
Osim nezadovoljstva radnika, kriza o kojoj se priča u posljednje dvije sedmice odnosi se na bankarski sektor. Sve je krenulo iz Sjedinjenih Američkih Država gdje je u samo nekoliko dana ugašeno nekoliko privatnih banaka što je prouzrokovalo turbulencije na bankarskom tržištu kako u ovoj državi tako i u evropskim sistemima.
Uprkos ovoj mjeri, Fed je povećao kamatne stope za 0,5 posto, a američki predsjednik Biden poručio je kako je bankarski sistem u SAD-u stabilan uprkos krizi. Kriza se na neki način prelila i u Evropu gdje je sve finansijski svijet šokirala vijest o stanju unutar Credit Suisse banke. Zvaničnici su saopćili kako banci nedostaje novac za rad te su uputili apel Švicarskoj i centralnoj banci ove države za spas u iznosu od 50 milijardi dolara.
Ni ovaj iznos nije riješio problem banke te je nakon nekoliko dana objavljeno da će Credit Suisse kupiti najveća švicarska banka UBS.
Zbog nemogućnosti izvršenja obaveza u velikim problemima nalazi se i Deutsche Bank, ali uprkos scenariju koji mnoge podsjeća na Credit Suisse, njemački kancelar i drugi zvaničnici su umirili javnost te su izjavili kako je bankarsko tržište stabilno.
Međutim, sve turbulencije kojima svjedočimo, a koje se tiču bankarskog sektora, neminovno su utjecale i na rad drugih banaka. Dionice najpoznatijih evropskih banaka bilježe pad, a još uvijek vlada neizvjesnost zbog eventualnih posljedica podizanja kamatnih stopa na nivou Evropske unije, ali i samog rada i likvidnosti banka.
Uprkos činjenici da je Ukrajina i dalje država na koju većina zvaničnika obraća najveću pažnju, problemi na unutrašnjem planu gomilaju se za većinu velikih zemalja. Građani su nezadovoljni, političari sve češće donose odluke koje apsolutno ne vode relaksaciji situacije, a troškovi života iz dana u dan sve su veći.
Istok Evrope nemiran je iz dobro poznatog razloga, ali ni ostatak Starog kontinenta, ali i drugih zemalja svijeta ne može relaksirano posmatrati situaciju u svojim dvorištima. Problema je sve više, a vremena za njihovo rješavanje, sudeći prema raspoloženju građana, sve manje.
