Katastrofa iz 2000.
14

Putin i prokletstvo Kurska: Kako se ime slavne bitke dva puta pretvorilo u noćnu moru ruskog lidera

B. H.
Putin s porodicama poginulih mornara u augustu 2000. godine (Foto: EPA-EFE)
Putin s porodicama poginulih mornara u augustu 2000. godine (Foto: EPA-EFE)
Historija pamti 12. august 2000. godine kao jedan od najtragičnijih dana u modernoj ruskoj historiji. Na taj dan, nuklearna podmornica Kursk, ponos ruske Sjeverne flote, potonula je u Barentsovom moru nakon što su je zahvatile dvije snažne eksplozije.

Svih 118 mornara na brodu je poginulo, a događaj je postao simbol ne samo kolapsa vojne industrije, već i lošeg upravljanja krizom u ranim danima vladavine Vladimira Putina.

Podmornica Kursk, nazvana po poznatoj bici iz Drugog svjetskog rata, bila je perjanica ruske mornarice, opremljena najmodernijom tehnologijom svog vremena. Na dan nesreće, podmornica je učestvovala u velikim vojnim vježbama u Barentsovom moru, simulirajući napade na neprijateljske brodove. No, oko 11 sati po lokalnom vremenu, dogodila se prva eksplozija.

Istražitelji su kasnije utvrdili da je eksplozija nastala zbog curenja goriva iz jednog od torpeda, što je izazvalo lančanu reakciju. Nekoliko minuta kasnije, uslijedila je druga, mnogo snažnija eksplozija, koja je potpuno uništila prednji dio podmornice.

Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE

Unatoč brzoj mobilizaciji spasilačkih timova, ruska vlada nije odmah priznala razmjere katastrofe. Prvobitni pokušaji da se spasu preživjeli mornari, koji su ostali zarobljeni u zadnjem dijelu podmornice, bili su otežani lošom komunikacijom i tehničkim problemima. Putin, tada u svojim ranim danima kao predsjednik, odlučio je ostati na odmoru u Sočiju, što je dodatno pojačalo kritike javnosti i medija.

Njegovo kašnjenje u donošenju odluka i nesposobnost vlasti da brzo reagiraju na nesreću, ostavili su trajne ožiljke na Putinovom imidžu.

Nakon što je prošlo nekoliko dana bez uspješnih pokušaja spašavanja, postalo je jasno da su svi mornari na Kursku preminuli. Kasniji izvještaji otkrili su da je 23 mornara preživjelo inicijalne eksplozije, ali su podlegli nedostatku kisika i povećanju nivoa ugljičnog dioksida dok su čekali pomoć koja nikada nije stigla.

Ovaj tragični ishod dodatno je potresao rusku javnost, izazivajući talas tuge i ljutnje prema vlastima koje su, prema mnogima, mogle učiniti više da spasu svoje ljude.

Dvadeset četiri godine kasnije, u augustu 2024., Putinovo ime i dalje je povezano s Kurskom, ali ovaj put ne zbog podmornice, već zbog ukrajinske ofanzive u regiji Kursk. Ukrajinske snage izvršile su upad u ovu regiju, koja graniči s Ukrajinom, i nastavile s vojnim operacijama protiv ruskih snaga.

Napad u Kurskoj regiji dolazi u trenutku kada se Rusija suočava s ozbiljnim izazovima na više frontova, uključujući međunarodne sankcije, unutarnje nezadovoljstvo, te produženi rat u Ukrajini.

Za Putina, ime Kursk sada nosi dvostruko prokletstvo. S jedne strane, ono evocira sjećanja na najgoru nesreću u ruskoj pomorskoj povijesti, nesreću koja je ozbiljno narušila povjerenje javnosti u njegovu sposobnost vođenja zemlje. S druge strane, napadi na Kursk u augustu ove godine simboliziraju kontinuirani pad ruskog ugleda koje je ova država imala zahvaljujući vojsci.

Kursk se pojavljuje kao podsjetnik na Putinove najdublje političke rane i kao metafora za izazove s kojima se suočava. Ime Kursk, nekada sinonim za rusku vojnu moć, sada je simbol slabosti i neuspjeha, progonjeni duh koji se ponovo vraća.