Putinu, caru bez carstva, potrebna je vojna pobjeda za vlastiti opstanak

"Među elitom, iako shvaćaju da je to bila pogreška, još uvijek se boje išta učiniti sami. Jer su se navikli da Putin odlučuje o svemu", rekao je jedini ruski diplomat koji je javno dao otkaz zbog rata, Boris Bondarev, koji je ranije bio smješten u ruskoj misiji UN-a u Ženevi.

"Treba postojati razumijevanje da Putin vodi zemlju u potpuni kolaps. Dok Putin još bombardira i napada, ljudi misle da situacija i nije tako loša. Mora doći do potpunog vojnog porata i tek tada će ljudi shvatiti da moraju nešto učiniti.

Čini se da se svi tabori slažu oko toga da Putin ne pokazuje spremnost da odustane. Kako se pozicija Rusije na bojnom polju posljednjih mjeseci pogoršavala, on je više puta "eskalirao", mijenjajući svoje zapovjednike, naređujući brutalne zračne napade na civilnu infrastrukturu i prijeteći korištenjem nuklearnog oružja.

Sada, s njegovim trupama pojačanim vojnim obveznicima i osuđenicima i spremnim za pokretanje novih ofenziva, 70-godišnji ruski čelnik treba pobjedu kako bi zadržao vlastiti kredibilitet.

"Putinu treba malo uspjeha kako bi pokazao društvu da je još uvijek vrlo uspješan", rekao je visoki ukrajinski sigurnosni dužnosnik, govoreći pod uslovom anonimnosti kako bi razgovarao o politički osjetljivim temama.

Putinov ugled je izgubljen

Otkako je Putin došao na mjesto predsjednika 2000. godine, njegov se legitimitet temeljio na njegovoj popularnosti i ugledu među elitom, potkrijepljenom njegovom sposobnošću da ulijeva strah oduzimanjem imovine i bacanjem drugih u zatvor. Porazi u Ukrajini su to zaustavili.

Predsjednika je, čini se, zauvijek progonio trenutak kada je kao mladi časnik KGB-a na službi u Dresdenu, Sovjetski Savez "odustao od svoje pozicije u Europi" nakon što se Berlinski zid srušio. A njegova potraga za carstvom izgubljenim raspadom Sovjetskog Saveza vraća njegovu zemlju natrag u sivu, represivnu i izoliranu prošlost. Prema njegovom gotovo manijakalnom revizionističkom gledištu, Ukrajina je uvijek pripadala Rusiji.

Ali čak i ako Putin nekako prisili Ukrajinu na kapitulaciju i ustupanje okupiranog teritorija, najviše će izgubiti oni u eliti koji naginju liberalnijem društvu. Zapadne ekonomske sankcije vjerojatno će ostati na snazi, a neki će oligarsi nedvojbeno biti prisiljeni platiti obnovu novih ruskih zemalja. Neki analitičari predviđaju sveobuhvatnu čistku oligarha, a drugi se smatraju nedovoljno patriotski raspoloženima.

Pritisak nacionalista

Sve izolovaniji, Putin se suočava s rastućim negodovanjem nacionalista u vojsci koji kažu da je trebao djelovati radikalnije kako bi zauzeo Kijev i liberalno orijentirane frakcije koja misli da je rat teška pogreška. Ograničio je svoj unutarnji krug na nekoliko tvrdolinijaša i ulizica, nemilosrdno eliminirao opozicione rivale i uspostavio moćan sigurnosni aparat za zaštitu od svake prijetnje.

Prokremaljski analitičari vide eskalaciju - upumpavanje više vojnika i povećanje vojne proizvodnje, kao put do pobjede. Čini se da to odgovara Putinovom karakteru.

Ali niko zapravo ne zna trenutačni vojni cilj ili što bi Putin mogao smatrati pobjedom. Neki kažu da će se zadovoljiti zauzimanjem svih ukrajinskih istočnih regija Donjecka i Luganska, gdje je Rusija počela raspirivati ​​separatistički rat 2014. Drugi kažu da nije odustao od svojih planova o zauzimanju Kijeva i rušenju vlade.

Ponekad Putin oštro ukori jednog od svojih dužnosnika zbog neuspjeha, ostavljajući druge u strahu od javnog poniženja. On uzdiže i nagrađuje razbojničke figure, poput čečenskog vođe Ramzana Kadirova i osnivača Wagnera Jevgenija Prigožina, ali ih brzo obuzdava ako prekorače liniju.

Ponekad se čini da Putin nije u dodiru sa stvarnošću svog rata. Nekoliko dana nakon što su proratni blogeri prošli tjedan izvijestili da su deseci ruskih tenkova i mnogi vojnici izgubljeni u neuspjelom napadu na Vuhledar u kojem je učestvovala ruska elitna 155. brigada mornaričkog pješaštva.

Patriotski kult smrti

Tvorci imidža Kremlja predstavljaju Putinovu moć u isceniranim događajima u kojima on izgleda kao arhetipski diktator, često usamljena figura u daljini koja polaže cvijeće na spomenike vojnim herojima. Njegovi namješteni nastupi s navodnim običnim Rusima doimaju se napisanim i umjetnim, sa sudionicima koji lelujaju u nervoznom strahopoštovanju. Ista lica stalno se pojavljuju u različitim okruženjima odjevena kao vojnici, ribari ili posjetitelji crkve, postavljajući pitanja o tome koliko stvarnih ljudi predsjednik ikada susreće.

Dok se ratne žrtve gomilaju, Putin i vrhunski propagandisti veličaju fatalistički kult smrti, tvrdeći da je bolje umrijeti u ruskom ratu nego u saobraćajnoj nesreći, od alkoholizma ili raka.

"Jednog dana ćemo svi napustiti ovaj svijet, Pitanje je kako smo živjeli. Kod nekih ljudi nije jasno žive li ili ne. Nejasno je zašto umiru, zbog votke ili nečeg drugog. Kad ih više nema, teško je reći jesu li živjeli ili ne. Životi su im prošli bez najave. Ali čovjek koji je poginuo u ratu nije uzalud napustio svoj život, Život mu je bio važan", rekao je Putin grupi pomno odabranih žena predstavljenih kao majke mobiliziranih vojnika, a mnoge od njih su zapravo prokremaljske aktivistice.