Ratni zločinac Radislav Krstić ostaje u zatvoru: "Nije pokazao rehabilitaciju"
Sutkinja Gatti Santana je objasnila kako težina Krstićevih zločina utječe da mu se odbije prijevremeno puštanje na slobodu, kao i da demonstracija rehabilitacije treba biti uvjerljivija što je teže kriminalno ponašanje u pitanju, piše Detektor.
"Pozdravljam činjenicu da je Krstić napravio pozitivan napredak i smatram da njegovo javno priznanje da se u Srebrenici dogodio genocid, i da je u njemu učestvovao, odražava nivo rehabilitacije i od značaja je s obzirom na porast historijskog revizionizma i poricanja genocida u regionu", navela je Gatti Santana.
U odluci je dodala da još uvijek nije uvjerena da je Krstić pokazao dovoljan stepen rehabilitacije da dosegne "povišeni prag", kao i da nema dokaza koji ukazuju na postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga kojima bi se mogla nadjačati negativna ocjena.
Krstić je prošle godine uputio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, kao i pismo u kojem je prihvatio odgovornost.
U pismu je Krstić pohvalio usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, kojom je 11. juli određen kao Dan sjećanja na žrtve genocida, i naveo da podržava Rezoluciju.
"Prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine, gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995., da sam pomogao i podržao genocid tako što sam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid", rekao je Krstić u pismu.
Krstić je napisao da je pomagao i podržao zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara, da je učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena, djece i starijih iz Srebrenice, kako je naveo, znajući da su civili izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima.
Naveo je da je znao da Glavni štab VRS-a nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe snaga Drinskog korpusa.
"Želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim žrtvama i zamolim za oproštaj", napisao je Krstić objašnjavajući da će to uraditi ako dopuste porodice žrtava.
Sutkinja Gatti Santana se u svojoj odluci osvrnula na dokaze, ali i na Krstićevo pismo, te kazala, između ostalog, kako ne smatra da su njegovi izrazi kajanja i prihvatanja odgovornosti iskreni, a da nisu motivisani isključivo njegovim zahtjevom za prijevremeno puštanje na slobodu.
Navela je da do danas mnoge porodice nestalih žrtava genocida još uvijek čekaju informacije o svojim najmilijim i ne mogu da nađu smiraj. S obzirom da je utvrđeno, kako stoji u odluci, da je Drinski korpus učestvovao u pogubljenima, ukopima i izmještanjima posmrtnih ostataka "razumno je zaključiti da je Krstić, kao komandant Drinskog korpusa, imao pristup obimnim informacijama o njihovim operacijama".
"Po mom mišljenju, Krstić bi mogao pokazati iskreno kajanje tako što bi otkrio sve relevantne informacije koje posjeduje ili uvjerljivo i transparentno objasniti zašto ne posjeduje takve informacije koje bi mogle pomoći u potrazi za nestalim posmrtnim ostacima", navela je Gatti Santana i dodala da bi je takav čin više uvjerio da Krstić nije ravnodušan prema žrtvama svojih zločina i tragediji nestalih osoba nego izrazi suosjećanja i razumijevanja za žrtve.
Krstić je u Haškom tribunalu 2004. osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici. Krajem te godine je upućen na izdržavanje kazne u Englesku, ali je tamo bio napadnut u zatvoru, nakon čega je vraćen u Haag, a potom upućen da odsluži ostatak kazne u Poljskoj, odakle je ponovo vraćen u Pritvorsku jedinicu u Haagu.
Do sada je Krstić u više navrata tražio prijevremeno puštanje na slobodu, što je Mehanizam odbio.
