SAD stigle do vrhunca polarizacije: Kontrast između predsjedničkih kandidata odavno nije bio veći

Rezultat ovog dugotrajnog procesa je izbor Trumpa i J.D. Vancea s jedne, te Harris i Walza s druge strane.

Potpredsjednici kao "ponavljači" politike svojih šefova

Što se tiče Republikanske stranke, 2016. godine je na mjestu potpresdjedničkog kandidata bio Mike Pence, koji je kao staromodni konzervativac bio antiteza "trumpovskom" pristupu politici.

Izborom Vancea za svog potpredsjednika Trump je "uduplao" svoju MAGA (Make America great again) agendu, čime su republikanci otišli dalje od balansiranog pristupa i krenuli u smjeru politike koja se može opisati kao "radikalno desna."

Da im ne bi ostali dužni, demokrate su s izborom Harris i Walza krenuli u potpuno drugom smjeru, onom koji se može opisati kao progresivan ili "ekstremno lijevi." Kontrast između kandidature Harris/Walz ne može se napraviti samo s republikancima, već i sa prijašnjim demokratskim kandidatima za predsjednika i potpredsjednika.

Praksa je dosada bila da kandidati, bilo demokrate ili republikanci, kao svoje potpredsjednike biraju svoje suprotnosti, odnosno osobe koje će popuniti njihove "rupe." Ovo su prvi izbori unazad nekoliko decenija gdje se potpredsjednički kandidati mogu opisati samo kao osobe koje će još jače zastupati agendu svog šefa ili šefice.

U prilog tome ide i činjenica da agende koju predstavljaju Harris i Trump imaju potpunu podršku svojih glasačkih baza. Republikanci su se od stranke desnog centra pretvorili u partiju Donalda Trumpa, dok su demokrate od drugog mandata Obame, odnosno od 2012. godine, sve više "skrenuli" ka lijevoj strani političkog spektra.

U najvećoj dilemi neizjašnjeni glasači - čiju agendu podržati?

Koje god pitanje uzmemo u obzir, Harris i Walz s jedne te Trump i Vance s druge strane imaju potpuno različite stavove, bilo da je riječ o abortusu, energiji, ekonomiji, školstvu, ulozi centralne vlade, zdravstvenoj zaštiti, pristupu vanjskoj politici ili oružju.

Ovo je najveći problem stvorilo neizjašnjenim glasačima, koji će i odlučiti ove izbore, kao što je to bio slučaj u skoro svim prethodnim izbornim procesima u SAD-u.

Većina neizjašnjenih glasača ima različite stavove po brojnim pitanjima, gdje su u nečemu saglasni s demokratama, a u nečemu s republikancima. Kada je polarizacija na ovom nivou, neizjašnjeni glasači morat će izabrati gorku pilulu po nekim pitanjima kako bi dali svoj glas onoj kandidaturi koja im ima više smisla, što će ove godine biti nevjerovatno težak zadatak.

Međutim, čak i kada se završe ovi izbori i kada saznamo ko će biti u Bijeloj kući naredne četiri godine, ostaje pitanje: Šta dalje?

Snaga SAD-a dolazi iz toga da u svijet šalju ujedinjenu poruku, koje nema već nekoliko godina, zbog čega je i sve glasnija priča o multipolarnom svijetu, gdje globalna dominacija više nije sintagma koju možemo povezati s Washingtonom.

Amerikanci imaju ključan izbor u novembru, ali još i važniji nakon toga, kada će izabrati kojim putem će krenuti u budućnost - da li će se ići u još veću polarizaciju i interno stanje u državi koje nije viđeno još od borbe za civilna prava sredinom 1960-tih, ili će krenuti putem jedinstva i ponovne izgradnje kohezije iz koje će se vratiti snaga SAD-a van granica ove države.