Skoro 10 godina rata u Siriji: Koliko je daleko mir i kakav je trenutni odnos snaga
Situacija u kojoj se nalazi narod ove zemlje najbolje oslikava i "šala" koju sirijski narod često spominje u posljednje vrijeme, gdje se navodi kako bi bilo najbolje da se kompletno stanovništvo odseli s područja Sirije kako bi se na taj način osiguralo dovoljno prostora međunarodnim akterima da "u miru" mogu ostvarivati svoje interese. Međunarodnih aktera u ovoj državi je i previše. Iran, Izrael, Turska, Rusija, SAD, Saudijska Arabija. Kroz ratove na sirijskom tlu, apsolutno svi ostvaruju svoje interese.
Danas je sukob u Siriji aktivan najviše na sjeverozapadnim i sjeveroistočnim dijelovima zemlje, što znatno otežava okolnosti kada govorimo o mogućnosti mira u ovoj zemlji. Međutim, iako je mir i dalje daleko, čini se kako se stvari počinju mijenjati.
"Posljednjih nekoliko godina u Siriji imamo situaciju zamrznutog konflikta, gdje se nije došlo do idealnog rješenja. Međutim, stvari se polako finaliziraju u smislu da će Sirija biti podijeljena na određene zone. Tu bismo imali većinsku vlast Assada nad sirijskom teritorijom, Turska bi bila prisutna na granici Sirije i Turske, gdje bismo imali određenu tampon-zonu koju bi kontrolisale ruske i turske trupe zajedno", ističe Muhasilović.
"Šlampavost" Amerike i kurdsko pitanje
S druge strane, na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, koji drže sirijski Kurdi zajedno s Assadovim trupama, upravo ovih dana dolazi do određenih sukoba, naročito na mjestima koja se dodiruju s turskom tampon-zonom. Kako ističe Muhasilović, te konflikte ne treba preuveličavati, ali isto tako, oni mogu biti jasan pokazatelj nekih dugoročnih pitanja i iskorištavanja vakuuma u kojem se trenutno nalazi Amerika kada je u pitanju prenos vlasti.
"Ne bih preuveličavao konflikte na sjeveru zemlje jer se oni dešavaju gotovo svakodnevno. Međutim, konflikti dugoročno mogu značiti dvije stvari. Prva se odnosi na to da su i Rusija i Turska svjesne da je došlo do političke promjene u SAD-u. Novoizabrani predsjednik Biden ima oštar stav kada je u pitanju Turska te se zalaže za mnogo jače suprotstavljanje Erdoganu. Upravo zbog toga vrlo je moguće da Rusija i Turska na ovom području testiraju kakvi će biti refleksi američke politike ukoliko se pokrene veći rat između turskih trupa i Kurda", rekao je Muhasilović.
Drugo dugoročno pitanje tiče se magistralnog puta M4 koji upravo jednim dijelom presijeca sjeverni dio Sirije. Dogovor između zemalja kada je u pitanju kontrolisanje ovog dijela postignut je mnogo ranije.
"Prije nekoliko godina dogovoreno je da Turci izađu na tzv. M4 put koji s istoka na zapad presijeca sjever Sirije, što je nekih 30-40 kilometara od turske granice. Cestu bi kontrolisale ruske i turske trupe zajedno. Južno od toga bi se prepustilo Assadu i Rusima, a Kurdima bi se ostavio jedan mali dio na istoku koji je na granici s Irakom gdje su prisutne i američke trupe", ističe Muhasilović.
Veliki problem kada je u pitanju sukob u Siriji bio je i sam odnos Donalda Trumpa prema situaciji u ovoj državi. Prepuštajući Siriju Rusiji i Turskoj, Sjedinjene Američke Države su na jedan način žrtvovale i same Kurde.
"Trumpova administracija je poprilično šlampavo vodila sirijski rat te su de facto Kurde prepustili Turcima i Rusima. Trump je zbog odnosa s Putinom i Erdoganom 'predao' sirijske kurde. Dolazak Bidena na mjesto predsjednika mogao bi značiti i nešto konzistentniji stav kada su u pitanju Kurdi", jasan je Muhasilović.
Područje Idliba i sirijska opozicija Područje sjeverozapadnog dijela s gradom Idlibom i dalje je pod kontrolom opozicionih snaga koje okupljaju Slobodnu sirijsku armiju (FSA), pokret Ahrar al-Sham i brojne druge frakcije koje imaju potpuno drugačije viđenje budućnosti Sirije. Jednu od tih frakcija predstavlja organizacija "Tahrir al-Sham" koja je poznatija pod imenom "Al Nusra Front". Ponašanje ove organizacije pravi velike probleme kako jednoj tako i drugoj strani.
"Mnogi iskazi i akcije koje su vodile međunarodne sile ukazuju na to da su SAD i Rusija davno dogovorile, uz saglasnost s Turskom, prisustvo turskih snaga sjeverno od autoputa M4 koji između ostalog presijeca i regiju oko Idliba. Problem je što frakcije koje su bliske Turskoj, prije svega Al Nusra, kontrolišu dijelove koji se nalaze južno od autoputa M4. Assadove i ruske snage bombarduju te dijelove koji su pod kontrolom ove militantne organizacije te na taj način žele primorati pobunjenike da se povuku iz tog dijela. Kada su u pitanju turske snage, one su to odavno i uradile te na određeni način prešutno i odobravaju bombardovanje položaja Al Nusre", govori Muhasilović.
Kada je riječ o opoziciji u Siriji, tu se ne može govoriti o jedinstvenoj organizaciji, a upravo njihovi različiti pogledi na buduće društveno uređenje Sirije umnogome komplikuju odnose i na određeni način predstavljaju i teret planovima Turske.
"Erdogan je pokušao iskoristiti situaciju u Libiji i Azerbejdžanu te je slao određene frakcije Al Nusre na frontove u tim državama kako bi ih smirio, međutim ni to nije mnogo pomoglo. Kada govorimo o opoziciji u Siriji, često se taj pojam shvata kao nešto jedinstveno. Međutim tu postoji niz frakcija, od onih liberalnih frakcija pa do ekstremističkih. Jedini razlog što ih zovemo opozicija je taj što su svi ujedinjeni protiv Assada", ističe Muhasilović.
Kada je u pitanju tzv. Islamska država, ova organizacija je prije nekoliko godina zauzimala veliki dio teritorija Iraka i Sirije. Međutim, u međuvremenu je organizacija izgubila na jačini te je trenutno aktivna samo na pojedinim malim dijelovima zemlje. Kako ističe analitičar, šanse da se ISIL vrati u prvobitnom obliku skoro i ne postoje.
"ISIL se ne može vratiti u prvobitnoj formi. Mnogi borci su ubijeni, a dosta njih je i napustilo Siriju. Međutim, njegovi ostaci stopit će se u druge frakcije pod plaštom radikalnih ideja", navodi Muhasilović.
Za kraj, Muhasilović ističe kako sukob u Siriji i dalje može eskalirati u određenim trenucima, ali da u ovom trenutku svim međunarodnim akterima odgovara "tinjanje" vatre. Naročito se to odnosi na Rusiju i Tursku koje se nalaze u ekonomskoj krizi.
"Okolnosti na terenu će često primorati sile da se angažuju, ali nijednoj zemlji nije u interesu da ima ozbiljniji sukob gdje bi oni morali biti više involvirani. Odgovaraju im manje akcije koje će trajati nekoliko dana, gdje će se zauzeti neka manja mjesta i to predstaviti kao velika pobjeda. Kada govorimo o Rusiji i Turskoj, Erdogan i Putin će koristiti manje sukobe kako bi fokusirali pažnju javnog mnijenja na dešavanja izvan prostora tih država te će tako osigurati mir", zaključuje profesor Muhasilović.
Iranski vrhovni vođa Ali Khamenei u komi: Tajno abdicirao i odabrao sina za nasljednika?
