Smrt u Mariupolju: Volonteri koji se vraćaju u porušeni grad opisuju beznađe preostalih civila
Rizikujući svoje živote, dobrovoljci su se vratili u grad izmučen glađu, užasom i smrću kako bi isporučili prijeko potrebne zalihe i evakuisali ljude u Zaporožje , središte za one koji bježe od snažno bombardovanog istoka Ukrajine na zapad zemlje.
"Pokopali smo naše komšije, svuda smo viđali smrt, čak i moja djeca", rekla je Marija Cimerman, koja je prije dvije nedelje sa porodicom izbjegla iz Mariupolja i sada predvodi kolonu vozila obilježenih riječju "volonter“".
"Znam ženu koja je ubila svog psa da bi nahranila svoju djecu", dodala je.
Nenaoružani i bez zaštitne odjeće dobrovoljci se suočavaju sa bombama, minama i granatiranjem, kao i sa ruskim kontrolnim punktovima za koje se zna da vojnici ponekad otvaraju vatru. Putovanje kroz teritoriju koju je okupirala Rusija i nazad obično traje tri dana.
Neki od volontera traže nestale članove porodice nakon što je Mariupolj izgubio gotovo svu komunikaciju početkom marta, dok drugi smatraju da im je dužnost pomoći.
Ipak, preuzimaju ogroman rizik, prije dva dana volonteri su čuli da je jedan od njihovih kombija pogođen iz vatrenog oružja. Jedan od vozača grupe, Jurij, ne čuje na jedno uho nakon što mu je ruski vojnik prislonio pištolj na rame i pucao u zrak. Ipak, i dalje planira da se vrati da pomogne ljudima.
Tsymmerman (38) pobjegla je iz Mariupolja sa suprugom i troje djece 16. marta i od tada se vraćala pet puta da pomogne, a njen muž je vozio jedan od kombija. Dok su ruske bombe padale na Mariupolj, njena porodica je provela nedelje seleći se iz skloništa u sklonište prije nego što su pobjegli.
"Postoje napadi iz vazduha i ljudi se tuku na ulicama", rekla je Tsymmerman.
"To je najstrašnije jer su našli metu, a nije ih briga da li je žena ili dijete, oni i dalje pucaju," dodala je.
Na jednom povratku vidjela je teško spaljeno tijelo djeteta koje je ležalo na ulici koje je pojeo pas. Očaj onih koji su ostali da izađu je toliki da ljudi skaču na poklopce automobila i točkove kada konvoj stigne.
Tsymmerman je rekao da oni pokušavaju da daju prednost djeci i njihovim roditeljima, te da se, osim što bježe od bombi, ljudi također plaše da će ih ruske snage odvesti u Rusiju. Gradsko vijeće Mariupolja saopćilo je u utorak da je oko 20.000 stanovnika prisilno evakuisano u Rusiju i smješteno u takozvane filtracijske kampove za dalju evakuaciju u udaljene ruske gradove.
Tsymmermanov otac je još uvijek u Mariupolju, trenutno nedostižan evakuacijskim naporima jer su tu borbe preteške, dok su njen brat i njegova porodica odvedeni na teritoriju separatista.
"Oni plaču, traže pomoć i traže da budu oslobođeni", rekla je ona i dodala da radi na tome kako da stigne tamo da ih evakuiše.
Doktorica iz Mariupolja Anna Yehurtova (25) koja sada živi u Kijevu, pokušala je da se vrati u svoj rodni grad kako bi pomogla ljudima, ali kada je shvatila da je to preopasno, odlučila je da volontira u Zaporožju. Ona pomaže u koordinaciji automobila koji idu u Mariupolj.
"Ovi ljudi rizikuju živote i nasmrt su uplašeni ruskih kontrolnih punktova, kažu da će tamo umrijeti ili da se više neće moći vratiti. Neki vozači su dobili sudske pozive da se pridruže ruskoj vojsci dok prolaze", rekla je.
Nikolaj, koji nije želio da kaže svoje puno ime, bio je na službenom putu kada je počeo rat. Sada se s konvojem vraćao u Mariupolj i planirao je da tamo ostane.
"Ovo je moj dom. Nemam šta drugo reći", rekao je.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
