Šta slijedi nakon neprospavane noći u Južnoj Koreji: Najmračnija politička kriza u modernom dobu

Vanredno stanje podrazumijeva privremeno preuzimanje vlasti od strane vojske u slučaju hitne situacije, što predsjednik ima ustavno pravo proglasiti. Međutim, najava je odjeknula poput bombe, izazvavši šok u demokratskoj naciji i pokrenuvši nevjerovatni kasnonoćni politički sukob.

U zemlji s jakom savremenom tradicijom slobode govora, Yoonov vojni dekret zabranio je sve političke aktivnosti, uključujući proteste, okupljanja i djelovanje političkih stranaka, prema izvještaju novinske agencije Yonhap. Također je zabranio "negiranje slobodne demokratije ili pokušaj subverzije" te "manipulaciju javnim mišljenjem."

Na kraju, dekret je trajao samo nekoliko sati.

Zastupnici su se okupili u parlamentu, probivši se kroz vojnike koji su bili raspoređeni kako bi zgradu držali blokiranom.

Na vanrednom hitnom sastanku kasno navečer, prisutni su jednoglasno glasali za poništenje dekreta, na što je predsjednik pravno obavezan.

Politički blokovi u zemlji ujedinili su se u protivljenju Yoonovom dekretu – uključujući članove njegove vlastite stranke, čiji je lider uputio javno izvinjenje i zatražio objašnjenje od predsjednika.

Do 4:30 ujutro, Yoon je najavio da će povući dekret o vanrednom stanju, rekavši da je povukao trupe koje su ranije te noći bile raspoređene. Međutim, ponovo je optužio opozicionu stranku za opstrukciju rada njegove vlade, pozvavši zastupnike da zaustave "zakonodavne manipulacije."

Njegov kabinet ubrzo nakon toga glasao je za povlačenje dekreta.

Politička paraliza

Južna Koreja mjesecima je u gorkom političkom zastoju, budući da su liberalne opozicione stranke osvojile većinu u parlamentu u aprilu. Ti izbori su se naširoko smatrali referendumom o Yoonu, čija je popularnost drastično pala zbog brojnih skandala i kontroverzi otkako je preuzeo dužnost 2022. godine.

Yoon, konzervativac, sukobljavao se s opozicijom po mnogim pitanjima koja zahtijevaju zakonodavne promjene, što mu je onemogućilo da ispuni svoja predizborna obećanja o smanjenju poreza i olakšavanju poslovnih propisa.

Također je bio sve frustriraniji zbog napora opozicije da smijeni vladine zvaničnike, uključujući neke koje je on imenovao – poput predsjednika tijela za nadzor emitovanja, predsjednika državnog revizora i nekoliko glavnih tužilaca, prema izvještajima Yonhapa.

Posebno su tužioci osjetljiva tema za Yoona. Opozicioni zastupnici tvrde da nisu podigli optužnicu protiv Yoonove supruge, prve dame – koja je upletena u skandale i optužbe za manipulaciju dionicama, što je predsjednički ured više puta negirao.

Kako su reagirali građani?

Bijes, šok i konfuzija zavladali su zemljom – i svijetom – odmah nakon proglašenja dekreta.

Kasno u utorak navečer, stanovnici glavnog grada Seula žurili su da budu sa svojim porodicama, dok su se drugi okupili ispred zgrade parlamenta, gdje im je policija govorila da bi mogli biti uhapšeni bez naloga.

Mnogi demonstranti nosili su transparente i zastave s pozivima na Yoonov opoziv.

Neki članovi parlamenta sukobili su se s vlastima ispred zgrade parlamenta, a televizijski snimci prikazali su trupe koje pokušavaju ući u glavnu salu – iako su se nekoliko sati kasnije počele povlačiti, nakon što su zastupnici blokirali dekret.

Šta to znači za SAD?

SAD su izrazile "ozbiljnu zabrinutost" nakon što je Yoon proglasio vanredno stanje, a potom olakšanje nakon što ga je povukao – istaknuvši da je demokratija ključna za savez SAD-a i Južne Koreje.

Dvije zemlje imaju višedecenijski sporazum o međusobnoj odbrani, što znači da se obje moraju pomoći ako neka od njih bude napadnuta.

U Južnoj Koreji je stacionirano skoro 30.000 američkih vojnika, raspoređenih na ključnim američkim vojnim bazama – uključujući Camp Humphreys, najveću američku vojnu bazu u inostranstvu.

Šta slijedi?

Mnogo toga ostaje neizvjesno – uključujući sudbinu predsjednika i drugih visokih zvaničnika.

Šest opozicionih stranaka podnijelo je prijedlog zakona za Yoonov opoziv, a glasanje se očekuje do kraja sedmice. Ukoliko se odobri dvotrećinskom većinom, prijedlog opoziva biće proslijeđen Ustavnom sudu, gdje najmanje šest sudija mora odobriti odluku. U međuvremenu, predsjednik bi bio suspendovan.

Šef Yoonovog kabineta i više od deset visokih sekretara predsjednika podnijeli su ostavke, prema izvještajima iz predsjedničkog ureda. Šef Yoonove vlastite stranke također je zatražio smjenu ministra odbrane zbog preporuke da se proglasi vanredno stanje.

Ovo nije prvi put da se Yoon suočava s pozivima na opoziv – uz redovne proteste koji pozivaju na njegovu ostavku i peticiju koja je prikupila stotine hiljada potpisa, prema izvještaju Reutersa.

Najveći južnokorejski sindikalni savez također je u srijedu izjavio da će njegovi članovi stupiti u neograničeni generalni štrajk sve dok Yoon ne podnese ostavku.

Je li ovo neuobičajeno za Južnu Koreju?

Da – posebno s obzirom na dug i bolan put zemlje prema demokratiji nakon decenija autoritarnog režima.

Južna Koreja je od 1980-ih godina živopisna demokratija, s redovnim protestima, slobodom govora, fer izborima i mirnim prijenosom vlasti. Domaća politička scena odavno je poznata po raskolima, s predsjednicima s obje strane političkog spektra koji se često suočavaju s tužbama dok su na funkciji ili nakon što je napuste.

Vanredno stanje je nečuveno u modernoj demokratskoj eri, koja je Južnu Koreju pretvorila u glavnog izvoznika i kulturnu silu, dijelom zahvaljujući globalnoj popularnosti K-popa i K-drame.

Međutim, Južna Koreja ima mračnu političku prošlost. Tokom velikog dijela Hladnog rata, zemlju su vodili snažni lideri i vojni režimi, koji su više puta proglašavali vanredno stanje – ponekad kako bi zadržali vlast usred rastućeg nezadovoljstva javnosti.

U to vrijeme, protesti su često završavali smrtonosno, s vojskom raspoređenom da uguši otpor.

Posljednji put kada je južnokorejski predsjednik proglasio vanredno stanje bio je 1980. godine, tokom nacionalnog ustanka koji su predvodili studenti i radnički sindikati. Tek 1988. godine Južna Koreja je izabrala predsjednika putem slobodnih i direktnih izbora.

Zbog toga su demonstranti u utorak i srijedu nosili transparente i uzvikivali slogane obećavajući da se nikada neće vratiti diktatorskoj vlasti, čije sjećanje i dalje ostaje svježe u svijesti mnogih ljudi.