Studentica iz Kabula o položaju žena: Dobacivali su nam "Oženit ću vas četiri u jednom danu"
"U nedjelju ujutro krenula sam na univerzitet na predavanje kada je grupa žena istrčala iz doma. Pitala sam šta se dogodilo, a jedna od njih mi je rekla da ih policija evakuiše jer su talibani stigli u Kabul", navodi.
Sve žene su htjele kući, ali nisu mogle koristiti javni prijevoz. Vozači ih nisu puštali u vozila jer nisu htjeli preuzeti odgovornost za prevoz žene, piše The Guardian.
U međuvremenu, muškarci koji su stajali okolo su ih ismijavali.
"Idi i obuci svoju burku", doviknuo je jedan. "Posljednji su vam dani na ulici", rekao je drugi. "Oženit ću se s vas četiri u jednom danu", rekao je treći.
Pošto su vladine kancelarije zatvorene, njena sestra je kilometrima trčala po gradu da bi se vratila kući.
"Otišla sam uplakanih očiju i oprostila se od kolegica. Znala sam da je to zadnji dan mog studiranja. Pri kraju sam studija na dva najbolja univerziteta u Afganistanu. Trebala sam u novembru diplomirati na Američkom univerzitetu u Afganistanu i Univerzitetu u Kabulu. Toliko sam dana i noći radila kako bih postala osoba kakva sam danas, a jutros kad sam stigla kući, moje sestre i ja smo prvo sakrile lične karte, diplome i svjedodžbe. Bilo je to poražavajuće. Zašto bismo trebali skrivati stvari na koje bismo trebali biti ponosni? U Afganistanu sada ne smijemo biti poznati kao ljudi kakvi jesmo", istakla je.
Sve što je mogla vidjeti oko sebe bila su uplašena lica žena i ružna lica muškaraca koji mrze žene, koji ne žele da se žene obrazuju, rade i imaju slobodu.
"Najgori su mi bili oni koji su izgledali sretno i ismijavali žene. Umjesto da stoje uz nas, oni stoje uz talibane i daju im još veću moć. Afganistanske žene žrtvovale su mnogo za malo slobode koju su imale. Kao siroče tkala sam tepihe samo da bih se obrazovala. Suočila sam se sa mnogim finansijskim izazovima, ali sam imala mnogo planova za svoju budućnost. Nisam očekivala da će sve ovako završiti", nastavlja.
Nastavlja da trenutna situacija izgleda kao da mora spaliti sve što je postigla u 24 godine svog života.
"Imati bilo kakvu ličnu kartu ili nagrade Američkog univerziteta sada je rizično, čak i ako ih čuvamo, ne možemo ih koristiti. Za nas u Afganistanu nema posla. Kad su se pokrajine jedna za drugom padale, mislila sam na svoje djevojačke snove. Moje sestre i ja nismo mogle spavati cijelu noć, sjećajući se priča koje nam je majka pričala o vremenu kada su talibani preuzeli zemlju i načinu na koji su se odnosili prema ženama", dodaje.
Ističe da se nije nadala da će im opet biti oduzeta sva osnovna prava i da će se vratiti 20 godina unazad.
Tokom posljednjih mjeseci, dok su talibani preuzimali kontrolu u provincijama, stotine ljudi bježalo je iz svojih kuća i dolazilo u Kabul da spase svoje djevojke i supruge.
"Bila sam dio grupe studenata američkog univerziteta koji su pokušali da im pomognu prikupljajući donacije novca, hrane i drugih potrepština. Nisam mogla zaustaviti suze kad sam čula priče nekih porodica. Jedan je u ratu izgubio sina i nije imao novca za plaćanje taksi prijevoza do Kabula, pa su snahu dali u zamjenu za prijevoz. Kako vrijednost žene može biti jednaka cijeni puta", kazala je.
Nastavlja da kada je čula da su talibani stigli do Kabula, osjetila je da će biti rob.
"Svaki put kad se sjetim da bi djevojčice trebale prekinuti školovanje i ostati kod kuće, suze mi krenu", zaključila je.
Majka Donne Ares otvorila dušu o njenim posljednjim danima: Zbog nekih osoba je pobjegla
