Svijet u 2021. godini: Pucanj na demokratiju SAD-a, novi ratovi i odlazak Angele Merkel

Nekoliko sedmica kasnije, nakon što se situacija koliko-toliko smirila, Sjedinjene Američke Države zvanično su dobile novog predsjednika. Tokom ceremonije održane 20. januara Joe Biden je položio zakletvu i postao 46. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Pored brojnih gostiju i bivših američkih zvaničnika koji su pratili inauguraciju, Bidenovo imenovanje obilježilo je i raspoređivanje rekordnog broja policijskih službenika i više od 20.000 pripadnika Nacionalne garde koja je osiguravala događaj.

Februar je započeo burno na području Azije. Prvih dana februara, vojska u Mijanmaru uhapsila je funkcionere vladajuće stranke, ali i istaknutu političarku i liderku države Aung San Suu Kyi, čime je započeo vojni udar u ovoj azijskoj zemlji.

Dane nakon toga obilježile su masovne demonstracije nezadovoljnih građana, ali i sukobi između stanovnika s jedne te policije i vojske s druge strane. Tokom demonstracija vojska je uhapsila hiljade građana, a više stotina njih je ubijeno. Uprkos brojnim protestima, vojna hunta je i dalje na vlasti, a vojna vladavina je "zaokružena" i odlukom da se Aung San Suu Kyi osudi na četiri godine zatvora.

Odlazak posljednjeg Castra, sukob Izraela i Hamasa

Iako ne tako bitan događaj za cjelokupna kretanja u svijetu, stanovnici Kube su krajem aprila ove godine svjedočili historiji. Tokom Kongresa Komunističke partije Kube potvrđeno je kako Raul Castro, brat kubanskog revolucionara Fidela Castra, odstupa s funkcije predsjednika države i predsjednika Komunističke partije.

Nakon 60 godina vladavine porodice Castro Kuba je prvi put nastavila svoj put bez članova ove porodice na čelu države, a za novog predsjednika imenovan je Miguel Diaz Canel.

Nažalost, vjerovatno najupečatljivi događaj koji se u svijetu dogodio tokom maja jeste novi sukob između Izraela i palestinskih snaga na čelu s organizacijom Hamas.

Sukob je počeo protestima Palestinaca u istočnom dijelu Jeruzalema, nakon čega su pripadnici militantne organizacije Hamas ispalili nekoliko raketa prema Izraelu. Ovaj čin pokrenuo je niz izraelskih vojnih operacija koje su uključivale bombardovanje gotovo cijelog područja Pojasa Gaze. Dok su s jedne strane Palestinci tvrdili kako Izrael napadima čini ratne zločine, izraelski zvaničnici su napade pravdali snimcima koji pokazuju da se unutar civilnih objekata kriju pripadnici Hamasa.

Sukob je okončan krajem maja. Na području Izraela poginulo je 12 osoba, dok je u Pojasu Gaze poginulo njih 256, a najmanje 2.000 stanovnika je ranjeno.

Pad Netanyahua i dolazak talibana na vlast u Afganistanu

Područje Izraela početkom juna bilo je poprište još jednog važnog političkog događaja. Nakon 12 godina vladavine izraelski premijer Benjamin Netanyahu prestao je obnašati funkciju prvog čovjeka Izraela.

Postizbornim dogovorom opozicionih partija na čelo Izraela došao je premijer Naftali Bennett, koji će na ovoj funkciji ostati do 2023. godine, kada će se na tom mjestu, prema dogovoru, zarotirati s trenutnim šefom diplomatije Izraela Yairom Lapidom.

Ljetni period 2021. godine obilježila su dva važna događaja za azijske zemlje, ali i cijeli svijet. Krajem juna, nakon održanih predsjedničkih izbora, Iran je dobio novog predsjednika. Nakon Hassana Rouhanija na mjesto prvog čovjeka Irana stigao je Ebrahim Raisi. Njegovo imenovanje naišlo je na veliko negodovanje izraelskih zvaničnika koji ga nazivaju "Gospodin smrt" s obzirom na njegova djelovanja u nekadašnjem kontroverznom iranskom "Vijeću smrti".

Tokom augusta svijet je mogao svjedočiti nevjerovatnim dešavanjima u Afganistanu. Iako je ranije bilo poznato kako će vojska SAD-a, ali i drugi zapadni saveznici napustiti Afganistan zaključno s 11. septembrom, niko nije očekivao kako će talibani vrlo brzo vratiti vlast u ovoj državi.

Povlačenjem američkih, britanskih i drugih trupa talibani su vrlo lako osvajali brojne dijelove države, a kao "šlag na tortu" uslijedilo je osvajanje Kabula koje se dogodilo 15. augusta.

Ulaskom talibana u Kabul, dotadašnji predsjednik Ashraf Ghani pobjegao je iz države, a talibani su kroz nekoliko mjeseci potpuno ovladali teritorijom Afganistana.

Iako su najavili kako će njihova vladavina biti znatno drugačija i nešto "liberalnija" u odnosu na period do 2001. godine, izvještaji pokazuju kako se talibanske metode vladanja nisu znatno promijenile pa tako Afganistan i u narednoj godini očekuje izuzetno težak period prilagodbe na talibanski način upravljanja državom.

Vojni udar u Sudanu i odlazak Angele Merkel

Događaj koji je obilježio jesen u Africi svakako je bio vojni udar u Sudanu, gdje je vojska predvođena generalom Al-Burhanom svrgnula i uhapsila sudanskog premijera Abdallu Hamdoka i druge civilne dijelove vlasti. Vojni udar pokrenuo je demonstracije u kojima je poginulo nekoliko stanovnika Sudana.

Uprkos dogovoru civilne vlasti i vojske, građani i dalje strahuju kako se Sudan odlukama vojske vraća u mračni period prošlosti, kada je ova zemlja bila sinonim za vojnu diktaturu i vojne udare.

Naravno, najvažniji događaj koji se tiče Evrope odvijao se krajem godine u Njemačkoj. "Vječna" kancelarka Angela Merkel ranije je tokom godine najavila povlačenje iz politike, a nakon održanih parlamentarnih izbora do tada vladajuća koalicija CDU - CSU izgubila je vlast.

Na njihovo mjesto stigla je "semafor" koalicija, koju predvode SPD, FDP i Zeleni. Nakon 16 godina vladavine Angele Merkel kancelarsku funkciju preuzeo je lider SPD-a Olaf Scholz.

Gabriel Borić na vlasti u Čileu i dvije velike evropske krize

Sami kraj godine pripao je Južnoj Americi, gdje se kao događaj vrijedan pažnje mogu izdvojiti predsjednički izbori u Čileu. Nakon dva kruga izbora pobjedu u ovoj državi odnio je Čileanac dalmatinskih korijena Gabriel Borić.

Tako će Čile u narednom periodu predvoditi 35-godišnji ljevičar koji je najavio izmjene brojnih zakona kojima će se nastojati napraviti otklon od zaostavštine nekadašnjeg čileanskog lidera i diktatora Augusta Pinocheta.

Događaji koji se ne mogu vezati za jedan mjesec, ali su nažalost obilježili cijelu godinu, odnose se na krize na istoku Evrope. Migrantska kriza na granici Bjelorusije i Poljske postala je način hibridnog ratovanja između EU i Aleksandra Lukašenka, a žrtve svega su, kao i obično, migranti koji se već mjesecima nalaze na "ničijoj zemlji", dok Brisel i Minsk okrivljuju jedni druge za eskalaciju krize.

Druga kriza na istoku Evrope tiče se Ukrajine i Rusije. Ruske trupe se već mjesecima stacioniraju u blizini istočne ukrajinske granice, zbog čega mnogi pretpostavljaju kako Ruska Federacija planira izvršiti invaziju na Ukrajinu, naročito na njene istočne dijelove.

Posljednjih nekoliko mjeseci pažnja velikih sila upravo je usmjerena na ovo područje, a većina državnika poziva na deeskalaciju tenzija. Iako ruski zvaničnici tvrde kako Rusija nema namjeru da napada Ukrajinu, mnogi zapadni političari smatraju kako je ovaj događaj moguć već u januaru 2022. godine.

Cijeloj krizi dodatno je doprinijela i eskalacija tenzija na relaciji Rusija - NATO, a Moskva je krajem godine objavila nacrte dokumenata u kojima od NATO saveza i SAD-a traži sigurnosne garancije za to da se NATO neće širiti na istok Evrope, tačnije Ukrajinu, zemlje Kavkaza i centralne Azije.

Iako svi pozivaju na dijalog, očigledno je da će se "hladnoratovska" kriza prenijeti i u 2022. godinu, a epilog svega mogao bi biti poznat već početkom naredne godine, kada bi se NATO zvaničnici i ruski predstavnici trebali sastati i razgovarati o sigurnosnim mjerama i mogućoj deeskalaciji tenzija koje su zabrinule sve građane Evrope.