Talibani: Pokret čiji su članovi iz Afganistana ispratili Ruse, a sada ispraćaju i Amerikance

Historija talibanskog pokreta u Afganistanu daleko je od nečega što se može posmatrati samo kroz prizmu američke vojne intervencije s početka 21. stoljeća.

Nastanak ovog pokreta, ali i cjelokupna ideja oružanog otpora u azijskoj državi ima svoje korijene još u 20. stoljeću, tačnije osamdesetim godinama. Tada su u Afganistanu trajale velike borbe između snaga Sovjetskog Saveza i tadašnjih mudžahedinskih formacija koje su se zalagale za utemeljenje države na islamskim principima i zakonima.

Naravno, ovakav model bio je u potpunoj suprotnosti sa sovjetskim marksističkim modelom. S obzirom na to da je to period historije u kojem su i dalje bile izražene tenzije između SAD-a i SSSR-a, građanski rat u Afganistanu poslužio je SAD-u kao savršena šansa da kroz pružanje podrške mudžahedinskim formacijama nanese štetu Sovjetima.

Osim SAD-a, mudžahedini su dobili finansijsku, ali i vojnu pomoć Saudijske Arabije, kao i Pakistana, koji je naročito podržavao ekstremne vjerske grupe i ideje u Afganistanu. Interesantno, mudžahedini su tada, baš kao i talibani sada, uspješno odolijevali napadima Sovjeta u desetogodišnjem sukobu.

U tom periodu historije riječ taliban rijetko se spominje te se prije svega govori o mudžahedinima, ali brojni analitičari upućeni u dešavanja saglasni su kako je upravo osovina SAD-Pakistan-Saudijska Arabija kreirala i ojačala ekstremne ideje koje su u suštini kasnije samo ozvaničile talibanski pokret u Afganistanu.

Iako je on zvanično počeo postojati i širiti utjecaj 1994. godine, kada je Mohammed Omar osnovao pokret (prethodno se borio protiv Sovjeta), slobodno se može reći kako je ideja talibanskog pokreta začeta tokom sovjetske okupacije koja je zvanično okončana 1989. godine.

Rat s Amerikancima - princip je isti sve ostalo su nijanse

Širenjem utjecaja tokom devedesetih godina te uspostavljanjem vlasti prvo u pograničnim dijelovima s Iranom i Pakistanom, a zatim i u glavnom gradu Kabulu, talibanska ideologija postala je dominantna u Afganistanu. To je u suštini zvanično trajalo do 11. septembra 2001. godine, kada je "američko čedo" preko noći postalo neprijatelj broj 1.

Što je bila sovjetska borba s mudžahedinima, to je postala američka borba s talibanima. Duga igra nerava u kojoj slabije opremljen protivnik koristi apsolutno sve prednosti terena na kojem se nalazi, ali i podršku lokalnog stanovništva koje je u suštini gotovo uvijek nezainteresovano gledalo na to ko je na vlasti.

Ono što je interesantno, talibanski zvaničnici su još 2013. godine naglasili kako bi američke trupe mogle napraviti istu grešku kao Sovjeti.

"Sebični Amerikanci moraju naučiti lekciju iz ruskog poraza. Ne smiju više voditi besmislenu borbu s Afganistancima. Suočit će se s istom budućnošću kao i ruski osvajači u prošlosti", rekli su talibanski predstavnici.

Sada, kada američki vojnici napuštaju glavne baze i odlaze kućama, ove riječi djeluju kao klasični primjer da se historija često ponavlja, ali i obija o glavu. Američke trupe se povlače, afganistanska vojska definitivno jeste jača nego što je to bila prije deceniju ili dvije, ali talibanski pokret i dalje uživa veliku popularnost među stanovništvom, a vremenom nisu izgubili na snazi niti su narušili svoje finansiranje.

[TWITTER]1406296758653751308[/TWITTER]

Prihodi od opijuma tokom 2020. godine premašili su 416 miliona dolara, rudarstvo donosi također ogromne prihode, a kontrolom glavnih graničnih prijelaza talibani generiraju dodatne prihode kojima finansiraju svoje djelovanje.

U odnosu na period prije 20 godina, talibani su također i izvršili određenu prilagodbu svoje politike modernim tokovima te su liberalizirali svoje stavove, naročito kada je riječ o položaju žena, ali suština njihove ideologije i dalje je ostala ista.

"Da li se nešto promijenilo? Apsolutno ništa. Talibani ne vjeruju u demokratiju. Oni žele srušiti trenutnu vladu Afganistana, ponovo osvojiti Afganistan i uspostaviti vlastiti sistem", rekao je za Deutsche Welle pakistanski novinar Ahmad Rashid.

Historija je učiteljica života

Izreka je to koju su mnogi čuli bar jednom u životu, a upravo se ona može savršeno primijeniti i na primjeru Afganistana.

Država koja je tokom nekoliko decenija razapinjana između dvije velike sile, u međuvremenu je postala idealno tlo za ekstremne ideologije koje su u jednom trenutku SAD-u poslužile za borbu protiv Rusa, da bi samo nekoliko godina kasnije postale američki neprijatelj broj 1.

Ne treba ni spominjati kako upravo Sjedinjene Američke Države danas optužuju Rusiju da finansira i podržava talibanski pokret u borbi protiv SAD-a.

U međuvremenu, Afganistan je postao duboko podijeljena država s krhkom vladom. Država u kojoj su konstantno prisutna unutarnja previranja i koja se nakon desetljeća brojnih međunarodnih intervencija gotovo nije pomakla s mrtve tačke. Jedina konstanta u borbi za vlast u Afganistanu, koju neminovno prate i svjetska geopolitička pozicioniranja, ostali su talibani - pokret koji je ispratio Sovjetski Savez, a danas ispraća i SAD.

Iako je sudbina Afganistana takva da se već sada spominje mogući treći igrač koji bi mogao iskoristiti prazninu koju ostavljaju Amerikanci te preuzeti utjecaj nad Afganistanom, ne može se oteti utisku da će talibanski pokret, ukoliko koristimo pandemijski rječnik, kao sofisticiran virus izbjeći odgovor imunog sistema i ponovo ojačati svoj položaj.

Time će čelnici ove skupine poslati jasnu poruku - da su talibani došli tu da ostanu bez obzira na to koliko njihove ideološke preferencije bile kontroverzne i pogrešne s aspekta ljudskih prava.