Turkmenistan tvrdi da nema zaraženih koronavirusom, ali ne želi provjeru WHO-a
Već više od dvije decenije vlada Turkmenistana se diči statusom neutralne zemlje koji su priznale Ujedinjene nacije da bi se zatvorila od ostatka svijeta i sačuvala sklad, za koji vlasti kažu da postoji u zemlji.
Na primjer, turkmenistanska vlada i dalje tvrdi da u toj zemlji nema slučajeva koronavirusa.
Ta tvrdnja je zanimljiva mnogim stranama, između ostalog i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) koja je planirala da pošalje delegaciju u Turkmenistan da razgovara o borbi protiv korona virusa.
Delegacija WHO-a već je u Tadžikistanu i poslije završenog posla u toj zemlji planirala je da ode u Turkmenistan, ali zvaničnici u Ašhabadu koriste stari trik da odlože i vjerovatno spriječe dolazak delegacije.
Odlaganje dolaska delegacije WHO-a u Turkmenistan pomalo zbunjuje.
Ako je Ašhabad bio tako uspješan u sprječavanju ulaska koronavirusa u Turkmenistan, moglo bi se pomisliti da bi turkmenistanskim vlastima bilo drago da pusti delegaciju WHO-a da dokumentuje priču o virološkom trijumfu zemlje.
Možda Turkmenistan radi nešto što bi druge zemlje trebalo da kopiraju.
Očigledan razlog što Turkmenistan ne pušta delegaciju WHO-a jeste što tvrdnja da u toj zemlji nema koronavirusa koji bjesni širom svijeta – zarazivši milione, dok je umrlo više od 280.000 ljudi do 11. maja – gotovo sigurno nije tačna.
Ali postoji i drugi razlog.
Svaki susjed Turkmenistana registrovao je slučajeve zaraze koronavirusom.
Do 11. maja, istočni susjed Turkmenistana Uzbekistan zabilježio je 2.453 slučaja, sjeverni susjed Kazahstan 5.138 slučajeva, a južni susjedi Iran i Afganistan po 109.650 i 4.687 slučajeva, (mada u svim tim zemljama postoje razlozi da se sumnja u podatke zbog nepotpunog prijavljivanja svih slučajeva).
Ipak, zvaničnici u Ašhabadu tvrde da u Turkmenistanu nema nijednog slučaja.
Do 29. aprila, moglo se izvještavati da Turkmenistan i Tadžikistan zvanično kažu da nemaju slučajeva zaraze koronavirusom.
Tadžikistan je, međutim, odjednom od nijednog slučaja 29. aprila prešao na prijavljenih 15 slučajeva, da bi ih do 11. maja bilo više od 600.
Mnogi su vjerovali da je u Tadžikistanu i nedjeljama ranije bilo slučajeva koronavirusa i da je tamošnjim zvaničnicima dato naređenje da uzrok bolesti ili smrt od COVID-19 pripišu nečemu drugom, obično upali pluća.
Mnogi misle da je situacija u Turkmenistanu ista. Izvještaji o neobično velikom broju ljudi koji umiru od upale pluća u Turkmenistanu pojavili su se još u februaru.
Sakrivanje slučajeva zaraze koronavirusom, međutim, više nije jedini problem s kojim bi se suočili turkmenistanski zvaničnici ako dopuste posjetu delegacije WHO-a.
U februaru, kako je obim širenja korona virusa postajao sve očigledniji, turkmenistanske vlasti uspostavile su karantinske zone u istočnoj provinciji Lebap za njene građane koji se vraćaju iz inostranstva.
Svi koji su stigli avionom morali su da odlete do aerodroma u pokrajinskoj prijestonici Turkmenabat (koji se ranije zvao Čardžu) i na kratki period budu izolovani u kampovima kako bi se obezbijedilo da ne donesu koronavirus u Turkmenistan.
Ti kampovi su nešto što bi delegacija WHO željela da posjeti i činilo se da su se turkmenistanske vlasti unaprijed pripremale za upravo takvu posjetu.
Regionalni direktor WHO-a za Evropu Hans Kluge 23. aprila je na Tviteru (Twitter) napisao da ministarstva vanjskih poslova Tadžikistana i Turkmenistana "pozdravljaju" posjetu tehničkih timova WHO-a i da će misija stići u Tadžikistan i Turkmenistan "u narednim danima" u okviru centralnoazijske misije za COVID-19.
Turkmenistanski servis RSE-a, lokalno poznata kao Azatlik, izvijestio je da su, poslije Klugeovog tvita, zvaničnici u Lebapu počeli da iseljavaju ljude iz karantinskih kampova.
Sajt Hronika Turkmenistana, koji vode turkmenistanski aktivisti pobjegli iz te zemlje, izvijestio je da je među evakuiranim ljudima iz karantinskih kampova bilo najmanje sedam pacijenata s koronavirusom.
Međutim, 27. aprila uraganski vjetrovi i kiša pogodili su dijelove Lebapa (i provincije Mari), izazvavši veliku štetu u toj oblasti, posebno u Turkmenabatu.
Turkmenistanska vlada nikada ne spominje prirodne katastrofe koje povremeno pogađaju zemlju i snažna oluja koja je s razornim posljedicama pogodila područja istočnog i sjevernog Turkmenistana nije bila izuzetak.
Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch 4. maja je pitala zašto, nedjelju dana poslije oluje, državni mediji još nisu izvijestili o katastrofi i zašto se policija u tom području fokusira na pritvaranje ljudi za koje se sumnja da su svojim mobilnim telefonima snimili štetu i to objavili na društvenim mrežama, navodi RSE.
