Vječiti gubitnik pred prvom velikom pobjedom: Može li Friedrich Merz izaći iz sjene Angele Merkel?
Kako se relativno nepopularna vlada koju je predvodio SPD, zajedno sa Zelenim i FDP-om, raspala krajem 2024. godine, bilo je jasno da, zbog svih okolnosti, CDU "gazi" ka povratku u vlast, s Merzom na čelu.
Ako je za vjerovati predizbornim anketama, ali i obećanjima svih stranaka da neće sarađivati s ekstremnim desničarima iz AfD-a, Merz će nakon izbora u februaru dobiti mandat za formiranje vlasti i tako, na simboličan način, zaključiti decenije političkih gubitaka koje je pretrpio.
Bio član moćnog "Pakta s Anda"
Politička priča Friedricha Merza počinje 1972. godine, kada se kao 17-godišnjak učlanio u mlado krilo CDU-a. On će osam godina kasnije postati i predsjednik mladog dijela ove stranke, a krajem 1980-tih i dobiti svoju prvu izbornu utrku, i to za mjesto u Evropskom parlamentu.
Ipak, njegova politička karijera istinski počinje izborom u njemački Bundestag 1994. godine, gdje je uskoro postao visokorangirani član stranke, te stiže do pozicija potpredsjednika i predsjednika parlamentarne grupe, tada u opoziciji.
Merz svoj meteorski napredak djelomično duguje takozvanom "Paktu s Anda", odnosno neformalnoj grupi "moćnika" koji su bili u samom vrhu mladog krila CDU-a, koja se politički i privatno zbližila tokom putovanja na južnoamerički planinski lanac.
Porazi od Angele Merkel obilježili karijeru
Ipak, moćnom klanu se suprotstavila Angela Merkel, koja je 2005. godine postala kancelarka Njemačke, a netom prije toga predsjednica CDU-a.
Upravo ovaj odnos, između Merkel kao pobjednice i Merza koji se mora zadovoljiti drugim mjestom, definisat će narednih nešto više od 15 godina njegove karijere.
Merz je konzistentno gubio od Merkel, bilo da je riječ o poziciji unutar parlamenta ili unutar CDU-a, a njegova struja, koja je smatrana nešto konzervativnijom, uvijek je "izvlačila deblji kraj" u političkim previranjima.
Zbog toga je Merz od 2009. do 2018. godine i napustio politiku, te je po prvi put u svom životu radio u privatnom sektoru. Vratio se tek kada je Merkel najavila da će dati ostavku i ostaviti neupražnjeno mjesto na vrhu CDU-a.
Bez obzira na devetogodišnju pauzu, Merz je upravo ovaj trenutak prepoznao kao pravi i vratio se, najavljujući svoju kandidaturu za mjesto predsjednika, koje je još od početka 2000-tih smatrao "svojim."
I bez Merkel, Merz je redao poraze
Međutim, pauza od skoro deceniju je kumovala njegovom novom političkom porazu, kada je ispred njega, i to u drugom krugu, izabrana Annegret Kramp-Karrenbauer.
Srećom po Merza, tri godine kasnije, poslije velikog poraza i napuštanja vladajuće većine, CDU je ponovo tražio lidera, a Merz je ponovo želio doći na vrh stranke. Ponovo je u tome bio neuspješan.
Ovoga puta, Armin Laschet je uzeo "njegovo" mjesto, i to na posebno bolan način. U prvoj rundi, kada je pored Merza i Lascheta u utrci bio Norbert Röttgen, imao je najviše glasova prisutnih delegata, ali nedovoljno da odnese pobjedu.
U drugoj rundi, Laschet je ipak za nešto više od 50 glasova bio ispred Merza, čime je po treći put ovaj političar bio neuspješan u svom pohodu na mjesto predsjednika.
Četvrta sreća - Merz konačno postaje lider stranke
Međutim, Merz je ponovo imao sreće, jer je već u decembru iste godine ponovo organizovana konferencija stranke gdje je na dnevnom redu bio - izbor predsjednika.
Ovoga puta, Merz je jasno rekao da će promijeniti centristički kurs stranke kojeg je uspostavila Merkel, te je tim obećanjem "kupio" podršku 62 posto članova stranke, i konačno, nakon više od 20 godina izgubljenih utrka, došao na čelo CDU-a.
Od početka 2022. godine, Merz je uradio sve da to obećanje ispuni, a tom politikom, uz brojne probleme koje je imala vladajuća koalicija, je vratio CDU na sam vrh njemačke politike.
Hoće li ga koštati "saradnja" s AfD-om?
Odmah po dolasku na mjesto predsjednika, Merz je najavio "raskid" s principima koje je u CDU uvela Merkel, a posebno je u fokus došla imigracija.
Dok je Merkel smatrala da imigracija ojačava Njemačku, popunjavajući radna mjesta koja nisu "atraktivna" građanima ove zemlje, Merz je zauzeo potpuno drugačiju poziciju.
U skladu s tim, predložio je rigorozan zakon o migracijama koji je, prema analitičarima, na tragu onoga što propagira ekstremna desnica, što je bilo dovoljno za Merzove političke protivnike da ga optužbe za rušenje "Brandmauera", odnosno principa koji zabranjuje saradnju s radikalno desnim strankama.
Iako je Merz tu optužbu odbacio, kao i opciju formiranja vlasti s AfD-om, zastupnici ove stranke su glasali za njegov prijedlog, što je dodatno zakomplikovalo ionako kompleksnu situaciju u Njemačkoj.
Naravno, javila se i Merkel koja je iskoristila priliku da kritikuje Merza, čime mu je "uništila" politički medeni mjesec koji traje od 2022. godine i izbora na mjesto predsjednika CDU-a.
Ipak, predizborne ankete pokazuju da je Merz i dalje u najboljoj poziciji za mjesto budućeg kancelara Njemačke, što će mu dati priliku da konačno pokaže zbog čega bi bio bolji lider od svoje vječne protivnice i bivše kancelarke.
Merkel je postavila izrazito visok kriterij. Tokom njene vladavine, Njemačka je opstala na mjestu najveće ekonomije u Evropskoj uniji i značajno napredovala.
Merz će vjerovatno preuzeti pomalo poljuljanu Njemačku, zbog političkih i ekonomskih previranja, a imat će sigurno nekoliko godina da pokaže svojim kolegama iz CDU-a da li su početkom 2000-tih godina napravili grešku.
Ako Merz uspije da Njemačku oporavi nakon "semafor" koalicije, može biti upamćen u istoj ravni kao Merkel, a uz dobar odgovor Donaldu Trumpu bi mogao biti i na većem nivou od nje.
Ipak, ako ne uspije, Merz će ipak ostati upamćen kao - vječni gubitnik.
