Vladimir Putin i snovi o Ukrajini: Esej predsjednika kao suština ruske politike prema Kijevu
Dok s jedne strane zapadni zvaničnici već mjesecima govore o tome kako Rusija sprema borbene aktivnosti u Ukrajini, pa se čak određuju i datumi početka invazije, Kremlj i dalje o invaziji govori kao o scenariju koji niti u jednom trenutku nije razmatran u Moskvi.
Dok su "gluhi telefoni" na relaciji Moskva - Washington - Brisel i dalje aktivni, postavlja se pitanje šta je zapravo cilj Vladimira Putina u Ukrajini i zašto je ova istočnoevropska država toliko bitna za Kremlj.
Osim energetskih i drugih bogatstava te tvrdnji Rusije kako bi potencijalnim ulaskom Ukrajine u NATO rakete ovog saveza bile udaljene 10 minuta od centra Moskve, razlozi ruske zainteresovanosti za Ukrajinu leže i u dubokim historijskim vezama koje su obilježili burni periodi.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin još je u julu 2021. godine objavio esej koji govori o historijskim vezama između Ukrajine i Rusije. Obiman esej u ljetnom periodu predstavljao je samo još jedan u nizu ruskih pokušaja da nastoje opravdati aktivnosti koje se dešavaju na području istoka Ukrajine.
Međutim, kako vrijeme prolazi, tako i esej Vladimira Putina ponovo dolazi u fokus javnosti gdje se mnogi pitaju - da li je upravo početak 2022. godine period kada će se krenuti u realizaciju Putinovih snova o Ukrajini?
Loši odnosi Ukrajinaca i Rusa kao velika nesreća
U obimnom tekstu u kojem Putin nastoji, baš na način karakterističan za sve slavenske narode, duboko ući u objašnjavanje određenog problema, problem rusko-ukrajinskih odnosa vrać duboko u prošlost.
"Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi su potomci Kijevske Rusi, koja je bila najveća država u Evropi. Slavenska i druga plemena na ogromnoj teritoriji bila su povezana jednim jezikom (Staroruskim), ekonomskim vezama i vladavinom prinčeva iz dinastije Rurik", piše Putin.
Upravo je Kijevski prijestol, prema njegovim riječima, imao dominantu poziciju u ovoj istočnoslavenskoj državi.
"To je bio običaj još od kasnog 9. vijeka, a historija pamti riječi Olega Proroka o Kijevu kada je rekao 'Neka Kijev bude majka svih ruskih gradova'. Fragmentacija se pojačala nakon invazije Batu Kana, koji je opustošio mnoge gradove, uključujući i Kijev. Sjeveroistočni dijelovi države pali su pod kontrolu Zlatne Horde, a južne i zapadne ruske zemlje su postale dio Velike kneževine Litvanije", stoji u tekstu.
U novijoj fazi razvoja, Putin ističe kako su novonastale Litvanska Rus i Moskovska Rus mogle postati tačke privlačenja i ujedinjavanja stare Kijevske Rusi. Igrom slučaja, to je postala Moskva, a Veliko vojvodstvo Litvanije započelo je druge procese koji su u 16. stoljeću kulminirali formiranjem Poljsko-litvanskog saveza.
"Dugotrajni rat između ruske države i Poljsko-litvanskog saveza završen je potpisivanjem trajnog mira 1686. godine čime je Rusija dobila Kijev i zemlju na lijevoj obali rijeke Dnjepar. Naziv 'Ukrajina' češće se koristio u značenju staroruske riječi 'okraina' (periferija), a riječ 'ukrajinac' odnosila se na graničare koji su štitili vanjske granice", piše u Putinovom eseju.
Ukrajinci kao važan dio društva
U svom eseju, Vladimir Putin više puta naglašava kako su upravo zvaničnici koji su dolazili s područja Ukrajine igrali važne uloge tokom ruske političke historije. Između ostalog, Putin spominje Nikitu Hruščova i Leonida Brežnjeva kao osobe koje su predstavljale "dašak Ukrajine u ruskoj politici".
Tokom kasnijeg razvoja ruske države, Putin ističe kako je Rusija uključila u svoj sastav i područje Krima, još jednu teritoriju koja od 2014. godine izaziva spor između Zapada i Moskve.
"U drugoj polovini 18. stoljeća, nakon ratova sa Osmanskim carstvom, Rusija je uključila Krim i zemlje Crnog mora, koje su postale poznate kao Novorusija. Bili su naseljeni ljudima iz svih ruskih provincija. Jugozapad države, Malorusija i Novorusija te Krim, razvijali su se kao etnički različite cjeline. Neću idealizirati, znamo da su postojali ukazi koji su zabranjivali publikacije na ukrajinskom jeziku, ali te su odluke donesene u kontekstu događaja u Poljskoj i težnji te države da pitanje Ukrajine riješe u svoju korist", ističe se.
Nastavak "rata oko historije"
Tokom kasnijih perioda, u periodu Austrougarske monarhije, ali i kraja Prvog svjetskog rata, spor oko identiteta i veza Ukrajinaca i Rusa ostao je osnovni kamen spoticanja među zvaničnicima.
"Nakon Februarske revolucije, marta 1917. godine, u Kijevu je osnovana Centralna Rada, koja je trebala postati organ vrhovne vlasti. U novembru 1917., proglasila je stvaranje Ukrajinske Narodne Republike (UNR) kao dio Rusije. U decembru 1917. predstavnici UNR-a stigli su u Brest-Litovsk, gdje je Sovjetska Rusija pregovarala s Njemačkom i njenim saveznicima. Na sastanku 10. januara 1918. šef ukrajinske delegacije je pročitao notu kojom je proglašena nezavisnost Ukrajine. Nakon toga, Centralna Rada je proglasila Ukrajinu nezavisnom. Proglašeni suverenitet nije dugo trajao. Samo nekoliko sedmica kasnije, delegati Rada potpisali su poseban ugovor sa zemljama njemačkog bloka. Njemačka i Austro-Ugarska su u to vrijeme bile u teškoj situaciji i trebale su ukrajinski hljeb i sirovine. Zapravo, ovo je korišteno kao izgovor za okupaciju", objašnjava ruski predsjednik.
Tokom 1992. godine, kada je stvoren SSSR, Putin ističe kako je jedan od njegovih osnivača postala i Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika što je bio potez koji je prema Putinu bio pogrešan i koji je dodatno unio razdor među jedan narod.
"Ova sovjetska nacionalna politika osigurala je na državnom nivou odredbu o tri posebna slavenska naroda: ruskom, ukrajinskom i bjeloruskom, umjesto velikog ruskog naroda, koji se sastoji od Velikorusa, Malorusa i Bjelorusa", pojašnjava Putin.
Ukrajina proizvod sovjetske ere
Zbog toga, Putin ističe kako je moderna Ukrajina zapravo proizvod sovjetske ere te da nema veze s činjenicama iz historije.
"Znamo i dobro se sjećamo da je ona nastala, značajnim dijelom, na prostorima historijske Rusije. Da bismo se u to uvjerili, dovoljno je pogledati granice zemalja koje su se ponovo ujedinile sa ruskom državom u 17. vijeku i teritorije Ukrajinske SSR kada je napustila Sovjetski Savez", ističe Putin.
U kontekstu sovjetskih vremena, Putin je naročito kritičan prema boljševicima za koje ističe da su ruski narod tretirali kao nepresušni materijal za društvene eksperimente.
"Sanjali su o svjetskoj revoluciji koja bi zbrisala nacionalne države. Zato su bili tako velikodušni u povlačenju granica i darivanju teritorijalnih darova. Više nije važno šta je tačno bila ideja boljševičkih vođa koji su sjeckali zemlju na komade. Možemo se ne slagati oko manjih detalja, pozadine i logike iza određenih odluka. Jedna činjenica je kristalno jasna: Rusija je zaista opljačkana", navodi ruski predsjednik.
Na kraju svog eseja, Putin se osvrnuo na modernu Ukrajinu te je naglasio kako nema ništa protiv uspostavljanja sopstvene države, ali da postoje uslovi za to.
"Podsjetiću na ocjenu jedne od najistaknutijih političkih ličnosti nove Rusije, prvog gradonačelnika Sankt Peterburga Anatolija Sobčaka. Kao pravni stručnjak koji je smatrao da svaka odluka mora biti legitimna, 1992. je dijelio sljedeće mišljenje: republike koje su bile osnivači Unije, nakon što su otkazale Ugovor o Uniji iz 1922. godine, moraju se vratiti na granice koje su imale prije pristupanja Sovjetskom Savezu. Sva ostala teritorijalna preuzimanja su predmet rasprave, pregovora, s obzirom da je teren oduzet", piše u eseju ruskog predsjednika.
Upravo dio o kojem govori Putin, predstavlja područje istočnog dijela Ukrajine na kojem se još 1918. godine formirala Sovjetska republika Donjeck-Krivoj Rog, a koja je tražila ujedinjenje s Rusijom nakon što su priznate granice Ukrajinske Narodne Republike.
"Vladimir Lenjin je insistirao da oni djeluju kao dio sovjetske Ukrajine. Tokom 15. marta 1918. Centralni komitet Ruske komunističke partije (boljševika) direktno je naredio da se na ukrajinski kongres sovjeta pošalju delegati, uključujući i iz Donjeckog bazena, i da se na kongresu stvori 'jedna vlada za cijelu Ukrajinu'. Teritorije Sovjetske republike Donjeck-Krivoj Rog kasnije su formirale većinu regiona jugoistočne Ukrajine", objašnjava ruski predsjednik.
U zaključku eseja koji je objavljen još u julu 2021. godine, predsjednik Rusije na neki način je i "najavio" kako Rusija nikada neće odustati od istočnih separatističkih dijelova Ukrajine oko kojih je upravo ovih dana prisutna i najveća tenzija u međunarodnim diplomatskim krugovima.
"Očigledno, a ja se sve više uvjeravam u to - Kijevu jednostavno ne treba Donbas. Zašto? Jer, prvo, stanovnici ovih krajeva nikada neće prihvatiti red koji su pokušavali i pokušavaju da nametnu silom, blokadom i prijetnjama. I drugo, ishod Minsk-1 i Minsk-2 sporazuma koji daju realnu šansu za mirno obnavljanje teritorijalnog integriteta Ukrajine tako što će se direktno dogovoriti sa Donjeckom i Luganskom, Rusijom, Njemačkom i Francuskom kao posrednicima, protivrječi cjelokupnom antiruskom projektu. Rusija nikada nije bila niti će biti 'anti-Ukrajina'. A šta će Ukrajina biti - to je na njenim građanima da odluče", pisao je Vladimir Putin samo nekoliko mjeseci prije početka "užarenih" pregovora Zapada i Rusije oko područja Ukrajine.
