Vraća li se svijet u doba stalne opasnosti od nuklearnog istrebljenja

"Ako SAD želi poraziti Rusiju [zbog vojne podrške Washingtona Ukrajini], onda smo na rubu svjetskog sukoba. Imamo se pravo braniti bilo kojim oružjem, uključujući nuklearno," kazao je nedavno Medvedev-

Ugledni španski časopis list El Pais konsultovao je četiri stručnjaka za kontrolu naoružanja i sigurnosnu politiku o posljedicama obustave Novog START-a koju je Putin najavio u utorak.

Slažu se da su se dvije zemlje pridržavale ograničenja za bojeve glave, projektile i sisteme isporuke, da je od sada kontrola tog oružja komplicirana, pa je moguća nova utrka u naoružanju, da je odluka Moskve dio odvraćajućeg pokušaja obuzdavanja zapadne podrške Ukrajini i, konačno, da su bez Novog START-a vrata otvorena neizvjesnosti, nestabilnosti i mogućim pogrešnim procjenama na nuklearnom frontu. Svi ti scenariji su definisali Hladni rat.

"Ako ugovor nije na snazi, [SAD i Rusija] mogu raditi šta žele. Oni mogu izgraditi kakvo god strateško ofanzivno oružje žele i mogu si priuštiti," kazala je Olga Oliker, stručnjakinja za rusku i ukrajinsku sigurnosnu politiku za International Crisis Group.

"Neće moći biti sigurni u ono šta drugi rade ili ne rade. I dalje će imati obavještajne podatke da pokušaju procijeniti radnje i arsenale druge zemlje, ali neće imati inspekcije ili dijeljenje podataka ili konzultacije kako bi bili sigurni da rade prave stvari. U principu, mogli bi prevariti lakše jedni druge", nastavlja Olike, za kojeg najveći rizik prekida sporazuma leži u "pogrešnim percepcijama" koje mogu postojati zbog nedostatka informacija.

Ono što su Medvedev i Obama potpisali tog proljeća u Pragu 2010. grubo je ograničilo količinu nuklearnog oružja spremnog za trenutnu upotrebu SAD i Rusija, koje akumuliraju 90 posto nuklearnog arsenala, mogu računati na maksimalno 1550 razmještenih bojevih glava, kao i 700 istema za lansiranje projektila dugog dometa, raspoređenih kako žele Moskva i Washington, između kopnenih lansera, podmornica i bombardera, prema podacima američkog State Departmenta, u septembru 2022. dvije su zemlje bile ispod ovih brojeva.

Ugovor je bio drastično smanjenje u odnosu na ugovor koji su 1991. godine potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, ali je imao i dodatne "osigurače". Aktiviran je sistem međusobne kontrole koji je omogućio do 18 inspekcija godišnje, periodičnu razmjenu informacija i nadzornu komisiju. Sve ovo drugo već je komad papira.

Nepoštivanje inspekcija

Todd Sechser je profesor na Univerzitetu u Virginiji i saradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. "Ugovor je važan ne samo zato što ograničava broj strateških nuklearnih bojevih glava", kaže ovaj analitičar, “već zato što pruža put dvjema zemljama za izgradnju povjerenja. Ovaj potez potkopava to povjerenje.”

Sechser smatra međutim, da je učinak Putinove najave u ovom trenutku "više simboličan nego značajan", jer nije bilo inspekcija od marta 2020. u početku kao posljedica covida, a zatim zbog nevoljnosti Moskve. "Kao rezultat toga, američki State Department saopćio je januaru da više ne može potvrditi da Rusija poštuje ugovor."

Moskva je proteklih dana poručila da nema namjeru prekoračiti ograničenja dogovorena u sporazumu iako bez inspekcija ili razmjene podataka nije moguća provjera.

"Da, jasno je stavio do znanja da su se 'okolnosti' promijenile na 'radikalanp način, percepcija koja nije trivijalna", kazao je Konstantin Kosačev, potpredsjednik Vijeća Federacije, ruskog gornjeg doma, nakon što je Vijeće ratificiralo prekid Novog START-a. Odluka Moskve je temeljena na Bečkoj konvenciji o ugovorima iz 1969., što otvara vrata mogućoj suspenziji u slučaju temeljne promjene okolnosti u kojima je potpisan.

Drugim riječima, iz Moskve se smatra da podrška Washingtona Ukrajini da porazi Rusiju na frontu ponovno čini neprijatelje, zbog čega bi Kremlj bio prisiljen povećati svoje odbrambene sposobnosti i nuklearnom dijelu.

Direktor ruske publikacije Nacionalne odbrane, Igor Korotchenko, s kojim je razgovarala agencija Tass, ide malo dalje kada potvrđuje da Putinova odluka otvara put za povećanje ruskog arsenala na razine SAD-a plus Francuske i Velike Britanije. Francuska i Velika Britanija nisu bile uključene u Novi START, ali sada pružaju podšrku Ukrajini.

Novi START bio je najnoviji veliki napor SAD-a i Rusije u kontroli nuklearnog oružja. Put je bio dug. Ono što su Medvedev i Obama učinili u praškom dvorcu zahtijevalo je odobrenje njihovih kongresa.

Ugovor je također dao sedam godina da dvije zemlje dostignu ograničenje raspoređenog oružja. Postignut je u februaru 2018, ali sporazum, općenito uspješan i ključan za očuvanje stabilnosti u nuklearnom odnosu, ima i svojih nedostataka, dok Washington već neko vrijeme optužuje Moskvu da ometa inspekcije, Kremlj je doveo u pitanje pretvaranje u nenuklearne sisteme bombardera B-52H ili podmornice Trident II.

Utrka u naoružanju

U februaru 2021. Vlade Bidena i Putina dale su zeleno svjetlo za petogodišnje produženje Novog START-a. Ugovor, koji je Moskva sada suspendirala, istječe 2026. Ali već ima mnogo analitičara koji upozoravaju da više nema vremena za pregovore o nečemu novom nakon tog datuma - bilo je potrebno desetljeće da se dogovori trenutni sporazum.

“Ako se sporazum poništi ili ako istekne 2026. bez zamjene”, upozorava Shannon Bugos, analitičar u Udruženju za kontrolu naoružanja, “Washington i Moskva će izgubiti neusporediv uvid u međusobne nuklearne arsenale, dovesti do nestabilnosti i na kraju najgoreg slučaju, do uzleta utrke u naoružanju”.

Utrka, međutim, koja zahtijeva dodatna ulaganja, nešto što se ne čini u dometu dviju sila u kratkom roku, smatraju analitičari, iako bi s vremenom i neizvjesnošću pritisak moćnog lobija industrije oružja mogao postati sve veći.

Monica Montgomery iz Centra za kontrolu naoružanja i neproliferaciju slaže se s Bugosovom analizom: “Pojačana komunikacija između dva najveća svjetska nuklearna arsenala prema ugovoru smanjuje rizik od pogrešnih procjena, utrke u naoružanju i nuklearnog sukoba”. Ali to je blijedilo sve do govora kojeg je Putin održao u utorak.

“Novi START će isteći u februaru 2026.”, nastavlja Montgomery, “a SAD i Rusija se još nisu sastali kako bi radili na okviru za budući ugovor, zbog rata u Ukrajini. Dok su SAD pokazale spremnost izolirati kontrolu naoružanja od rata i drugih geopolitičkih razloga, Rusija je odlučila ne slijediti taj primjer.

Doista, Kremlj je od početka rata stavio na sto svoj arsenal strateškog oružja (nuklearno oružje dugog dometa) kao mjeru prisile protiv ukrajinskog otpora i podrške Zapada vladi Volodimira Zelenskog.

Ipak rezultati ovog nekadašnjeg pokušaja odvraćanja, prema mišljenju analitičara Todda Sechsera, vrlo ograničeni: “Zapanjujuće je koliko su malo postigle Putinove nuklearne prijetnje. Ukrajinci se nisu povukli i Zapad povećava, a ne smanjuje svoju podršku ukrajinskim ratnim naporima."

U subotu je zamjenik glavnog sekretar NATO-a, Rumun Micea Geoana, istakao da "Kremlj u osnovi pokušava zastrašiti zapadnu javnost," piše El Pais.

Ove odluke vraćaju svijet u vrijeme neizvjesnosti iz hladnog rata kada je između SAD-a i Sovjetskog Saveza u nekoliko navrata došlo gotovo do eskalacije sukoba u nuklearni rat. Jedna od najvećih kriza je bila Kubanska kriza 1962. godine.