Ovo su zvanični podaci Svjetskog ekonomskog foruma (WEF). Ali kako se natalitet razlikuje u Evropi i šta objašnjava ove razlike od jedne zemlje do druge?
Visok natalitet u sjevernoj Evropi, nizak na jugu Natalitet je općenito visok u sjevernoj Evropi, a nizak u južnoj. Ova podjela sjever-jug bila je vidljiva prije 30 godina, što sugerira da su u igri duboko ukorijenjeni mehanizmi, a ne ciklični ekonomski faktori.
Jedan od prvih mehanizama je porodična politika koju imaju sve evropske zemlje. Cilj ovih politika je pomoći porodicama s djecom i omogućiti roditeljima (posebno majkama) rad, bilo putem dodataka, roditeljskog odsustva nakon porođaja ili usluga njege male djece.
Ulaganje u usluge i finansiranje varira između zemalja, međutim, predstavlja oko 1,5 posto ukupnog BDP-a u 2015. godini u zemljama južne Evrope i više nego dvostruko više u zemljama sjevera, oko 3,5 posto.
Troškovi vezani za roditeljsko odsustvo mnogo su veći u zemljama sjevera - ne toliko zbog dužine roditeljskog odsustva, koje u južnim zemljama može biti dugo, već zbog visine plaće koja je na jugu znatno niža nego na sjeveru. Ponuda za brigu o djeci također je mnogo razvijenija na sjeveru, a udio male djece o kojoj brinu formalne službe za njegu djece, tj. osim porodice ili rodbine, mnogo je veći.
Da li bi nordijske zemlje bile natalističke?
Znači li puno podrška koju na sjeveru daju porodicama? Porodična politika u njihovom slučaju nije namijenjena povećanju broja rođenih, već roditeljima omogućava balansiranje između posla i porodice.
Ove zemlje posebno nastoje promovirati rad žena. Stope ženske radne snage tamo su možda najviše u Evropi, ako ne i na svijetu, ali i dalje su niže od stope radne snage muškaraca. A državna politika ima za cilj smanjiti ove praznine i na kraju postići rodnu ravnopravnost na tržištu rada.
Ideja koja je bila raširena prije nekoliko decenija je da su žene, kako bi bilo više poroda, morale ostati kod kuće. Zapravo, u zemljama u kojima žene najviše rade imaju najviše djece. Stope zaposlenosti žena su najviše u sjevernoj Evropi, a najniže u južnoj, a na sjeveru žene imaju najviše djece, a ne obrnuto.
Nejednakosti između muškaraca i žena slabije su izražene na sjeveru nego na jugu
Čini se da je važan faktor i status žena u odnosu na muškarce. Na jugu je nepovoljnije: nejednakosti između muškaraca i žena izraženije su kako na poslu tako i u privatnoj sferi. Naprimjer, podjela zadataka među parovima je niža.
I bez cjelodnevne brige o djeci često je izazov za oba roditelja zadržati posao, a jedan od roditelja možda će morati prestati raditi. Muškarci ne planiraju da se brinu o svojoj novorođenoj bebi nakon nekoliko dana, a žene ne žele biti isključivo mame, kao što je bio slučaj kod njihovih majki ili baka, štaviše, parovi moraju imati dva prihoda kako bi održali svoj životni standard.
To je tako u Evropi i u mnogim drugim zemljama. Parovi zato odgađaju dolazak djeteta ako im nije moguće da usklade posao i porodicu. Odgađajući porod neki parovi na kraju odustanu od toga da imaju dijete.
Porodične politike u sjevernoevropskim zemljama nemaju za cilj podržati odluku o rađanju više djece. Umjesto toga, njihov relativno visok natalitet jedna je od posrednih posljedica, koja nije nužno planirana u početku, politika usmjerenih na promicanje jednakosti između žena i muškaraca. Finansijska kriza 2007.-2008. godine i kasniji pad nataliteta
Natalitet je ostao relativno visok u sjevernoevropskim zemljama tokom protekle tri decenije, ali njegova stopa je oscilirala. Bila je u porastu početkom 2000-ih, a zatim se trend preokrenuo i pokazatelj je naglo opao nakon 2008. Ovaj preokret povezan je s finansijskom krizom 2007.-2008. godine.
Ekonomska recesija i porast nezaposlenosti kao rezultat krize uistinu su budućnost učinili neizvjesnijom. Neki su parovi odgodili planove za rađanje djece u nadi da će doći bolji dani.
Smanjenje stope ukupnog broja poroda (TFR) posljednjih godina varira u zavisnosti od zemlje. U Sjedinjenim Državama, između početka krize 2007. i 2018. godine, TFR je opao za 23 posto, sa 2,12 djece po ženi na samo 1,73. U Velikoj Britaniji je pao sa 1,96 u 2008. na 1,68 u 2018., što je pad od 17 posto. Iako Francuska nije izuzetak, smanjenje je bilo manje - manje od 8 posto između 2008. i 2018. godine i počelo je kasnije kad su efekti ekonomske recesije sporije pogodili zemlju. Šok krize i efekti nezaposlenosti vjerovatno su ublažili izdašne socijalne i porodične politike u Francuskoj.
Zdravstvena kriza izazvana pandemijom koronavirusa bit će prilika da se još jednom provjeri ublažavajuća uloga porodične politike. Pandemija i ekonomska kriza koja je iz toga proizašla zaista mogu dovesti do pada nataliteta i TFR-a. Ako je tako, hoće li pad biti ujednačen u Evropi ili izraženiji u zemljama s ionako najnižim natalitetom? Odgovor će doći za nekoliko mjeseci, kada se rode djeca začeta tokom krize.
