Zašto je specifično JD Vance predvodio napad na Zelenskog: Potpredsjednik nije samo Trumpova zamjena

"Bio sam jako ponosan na JD Vancea što se zauzeo za našu zemlju", rekao je senator iz Južne Karoline Lindsey Graham, dugogodišnji zagovornik Ukrajine i pristalica agresivne vanjske politike. On je sugerirao da bi Zelenski trebao podnijeti ostavku.

Senator iz Alabame, Tommy Tuberville, nazvao je Zelenskog "ukrajinskom lasicom".

Kongresmen Mike Lawler iz New Yorka bio je umjereniji, rekavši da je sastanak bio "propuštena prilika i za Sjedinjene Države i za Ukrajinu".

Vanceov izvanredni napad na gosta – šefa strane države – nije tipičan za američkog potpredsjednika.

Njihov posao je često – ali ne uvijek – pomoći predsjedniku da bude izabran, a zatim tiho sjediti uz njegovu stranu. Biti lojalan zamjenik koji predstavlja predsjednika na stranim putovanjima – uvijek na dohvat srca od predsjedničke funkcije, kako kažu.

Kontrast s Trumpovim prvim potpredsjednikom, mnogo blažim Mikeom Penceom, ne može biti veći.

Ali Vance – koji se široko smatra glasnogovornikom Trumpovih instinktivnih stavova o vanjskoj politici – već dugo otvoreno izražava skepticizam prema američkoj pomoći Ukrajini.

Kada se 2022. godine kandidirao za Senat u Ohiju, Vance je u jednom podcastu rekao: "Moram biti iskren s vama. Nije me previše briga šta će se dogoditi s Ukrajinom, na ovaj ili onaj način."

Prije osam godina, Vance je nazvao Trumpa idiotom, prije nego što je politički evoluirao i postao očiti nasljednik predsjednikovog pokreta "Učinimo Ameriku ponovo velikom" (MAGA).

Uprkos njegovoj popularnosti među konzervativnim biračima, Trump je nedavno u intervjuu za Fox News rekao da je "prerano" govoriti hoće li Vance biti sljedeći kandidat za predsjedničke izbore 2028. godine.

Neovisno o tome, Vance se očito profilira kao Trumpov politički borac, idući čak i dalje od predsjednika u oštroj kritici protivnika administracije.

Jedna zajednička nit u Vanceovim napadima je ta da su njegove mete često američki saveznici.

Sve je počelo na Minhenske sigurnosne konferencije prošlog mjeseca, redovnog okupljališta za američkog potpredsjednika. Kamala Harris bi tamo često držala neupadljive govore. Ali Vance je iskoristio priliku da održi žestok napad na stanje evropske demokratije, optužujući kontinentalne lidere za cenzuru slobode govora i neuspjeh u kontroli imigracije.

"Ako bježite od vlastitih birača, Amerika ne može učiniti ništa za vas", rekao je tada.

Obračun sa saveznicima

Publika sastavljena od političara, generala i diplomata bila je zaprepaštena. Ovo nije bio uobičajeni – i sada široko prihvaćeni – argument da bi Evropa trebala više plaćati za vlastitu odbranu i sigurnost.

Ovo je bio potpuni ideološki napad – znak da se Amerika pod Trumpom ne samo udaljava od Evrope i preusmjerava svoj sigurnosni fokus na Kinu, već i da aktivno promoviše vlastiti stil Trumpovog populizma na evropskom kontinentu.

Nije slučajno što je Vance nakon svog govora večerao s rukovodstvom njemačke krajnje desničarske stranke AfD. Njegov govor izazvao je snažne reakcije evropskih lidera, pisaca i akademika. Međutim, Vance je odlučio uzvratiti online, upuštajući se u detaljne rasprave na platformi X s nekoliko njih, uključujući historičara Nialla Fergusona.

Vance ga je optužio za "moralizatorsko smeće", "historijsku nepismenost" i – što je najgore – da je "globalist".

A ako to nije bilo dovoljno, Vance je ove sedmice u samom Ovalnom uredu iskoristio priliku da napadne i britanskog premijera.

Iznenada je rekao sir Keiru Starmeru: "Bilo je kršenja slobode govora koja zapravo ne pogađaju samo Britance – naravno, ono što Britanci rade u svojoj zemlji je njihova stvar – već i američke tehnološke kompanije i, posljedično, američke građane."

Britanski premijer je odlučno uzvratio, rekavši: "Kada je riječ o slobodi govora u Velikoj Britaniji, veoma sam ponosan na našu historiju… Imamo slobodu govora jako, jako dugo i ona će trajati jako, jako dugo."

Ovo je bio eho kritika koje je Vance iznio u Minhenu, žestoko napadajući evropske propise o vještačkoj inteligenciji i društvenim mrežama.

Njihov cilj je borba protiv dezinformacija i govora mržnje koji mogu izazvati nemire i radikalizaciju. Vance to vidi kao prijetnju političkim istomišljenicima i američkim komercijalnim interesima, posebno u sektoru velikih tehnoloških kompanija.

Postavlja se nekoliko pitanja. Da li je Vanceov napad na Zelenskog bio unaprijed isplaniran, kako neki diplomati vjeruju? Izvori iz Bijele kuće rekli su američkim medijima da nije.

Da li Vance preuzima novu ulogu po Trumpovom nalogu, dijeleći zadatke s Elonom Muskom u kažnjavanju predsjednikovih protivnika? Ili Vance djeluje samostalno, već crtajući politički put za predsjedničku kampanju za tri godine, kada Trump više neće moći da se kandiduje?

Bez obzira na odgovore, jedno je jasno – Vance se sve više ističe ne samo kao Trumpov zamjenik, već kao ključna politička figura, zaključuje se u analizi BBC-a,