Mnogi zabrinuti
5

Zemljotres pokrenuo raspravu o sigurnosti nuklearne elektrane koju gradi Turska

F. H.
Nuklearna elektrana u izgradnji (Foto: Shutterstock)
Nuklearna elektrana u izgradnji (Foto: Shutterstock)
Razorni zemljotres koji je srušio zgrade u dijelovima Turske i susjedne Sirije oživio je dugogodišnju raspravu na lokalnoj razini i u susjednom Kipru o velikoj nuklearnoj elektrani koja se gradi na turskoj južnoj obali Sredozemnog mora.

Lokacija elektrane u Akkuyu, koja se nalazi 394 kilometra zapadno od epicentra potresa 6. februara, projektirana je da izdrži snažan potres i nije pretrpjela nikakvu štetu.

No jačina zemljotresa, najsmrtonosnijeg u modernoj historiji Turske, zaoštrila je postojeću zabrinutost oko objekta koji se gradi na rubu velikog rasjeda.

Rosatom, ruska državna kompanija zadužena za projekt, kaže da je elektrana dizajnirana da "izdrži ekstremne vanjske utjecaje" i zemljotres magnitude 9. U izgradnji nuklearnih elektrana, postrojenja su dizajnirana da prežive zemljotrese koji su ekstremniji od onoga što je prethodno zabilježeno u području na kojem su postavljeni.

Mogućnost da se potres magnitude 9 dogodi u blizini reaktora Akkuyu "je otprilike jednom svakih 10.000 godina", rekao je Rosatom Associated Pressu putem e-pošte prošle sedmice. "To je upravo način na koji se implementira koncept margine sigurnosti.

Dužnosnik iz turskog ministarstva energetike, koga je AP kontaktirao, rekao je da nema direktnih planova za ponovnu procjenu projekta. Dužnosnik je govorio pod uvjetom anonimnosti u skladu s vladinim protokolom. Neki aktivisti, međutim, još uvijek kažu kako projekt, prva nuklearna elektrana u Turskoj predstavlja prijetnju.

Nuklearni objekti izgrađeni su od jako armiranog betona, dimenzioniranih za značajne potrese i daleko su robusniji od komercijalnih zgrada, rekao je Andrew Whittaker, profesor građevine na Univerzitetu u Buffalu koji je stručnjak za potresno inženjerstvo i nuklearne strukture.

Činjenica da se nalazi na zapadnom kraju Istočnoanatolijskog rasjeda, koji je povezan sa snažnim zemljotresom prošle sedmice, sugeriđe da bi dizajan trebao izdržati značajne zemljotrese dodao je Whittaker.

Ipak, rekao je Whittaker, bilo bi mudro ponovno procijeniti proračune seizmičke opasnosti u regiji za svu infrastrukturu, uključujući i elektranu.

“Nema razloga za zabrinutost, ali uvijek postoji razlog za oprez”, rekao je.

To nije utjeha za aktiviste u Turskoj i na obje strane etnički podijeljenog Kipa. Oni su obnovili svoje pozive da se projekt zaustavi, rekavši da je razorni zemljotres jasan dokaz velikog rizika koji predstavlja nuklearna elektrana u blizini seizmičkih rasjeda.

U izjavi za AP, Kiparska antinuklearna platforma, koalicija više od 50 skupina ekologa, sindikata i političkih stranaka kiparskih Grka i Turaka, rekla je da “poziva sve političke stranke, naučne, ekološke organizacije i civilno društvo udruži napore i izvrši pritisak na tursku vladu da prekine svoje planove za nuklearnu elektranu Akkuyu.”

Kiparski član Evropskog parlamenta Demetris Papadakis pitao je Evropsku komisiju koje hitne radnje namjerava poduzeti kako bi zaustavila elektranu zbog opasnosti koje predstavlja izgradnja nuklearne elektrane u seizmičkoj zoni tako blizu Kipra.

Nuklearne elektrane u cijelom svijetu dizajnirane su da izdrže zemljotrese i sigurno se zatvore u slučaju velikih pomaka zemlje, oko 20 posto nuklearnih reaktora radi u područjima značajne seizmičke aktivnosti, prema Svjetskom nuklearnom udruženju.

Na primjer, japanske nuklearne elektrane, uključujući nuklearnu elektranu Hamaoka, nalaze se u regijama u kojima se mogu očekivati potresi do magnitude 8,5, reklo je udruženje.

Strožiji sigurnosni standardi usvojeni su nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 2011., kada se cunami srušio na postrojenje Daichi, otopivši tri reaktora i oslobodivši opasne razine radijacije. Elektrana Diablo Canyon u Kaliforniji dizajnirana je da sigurno izdrži potrese, cunamije i poplave koje bi se potencijalno mogle dogoditi regiji, prema njenom operateru.

Turski nuklearni regulatori dali su dozvolu za izgradnju elektrane u Akkuyu 1976. nakon osam godina seizmičkih studija kako bi se odredila najprikladnija lokacija, ali projekt je usporen nakon nuklearne nesreće u Černobilu 1986. Izgradnja prvog reaktora započela je 2018. Za izgradnju velikih nuklearnih elektrana tradicionalno je trebalo dosta vremena zbog veličine, razmjera i složenosti infrastrukture te kašnjenja povezanih s prvim postrojenjima takve vrste.

Prema Rosatomu, studija turskog Ureda za prevenciju i otklanjanje posljedica vanrednih situacija pokazuje da se lokacija u Akkuyu 95 kilometara od sjeverne obale Kipra nalazi u zoni zemljotresa petog stepena, što je smatra se najsigurnijim područjem u smislu zemljotresa.

Dizajn elektrane uključuje vanjski armiranobetonski zid i unutrašnju zaštitnu ljusku izrađenu od "prednapregnutog betona", s metalnim kabelima rastegnutim unutar betonske ljuske kako bi se konstrukciji dala dodatna čvrstoća, rekli su iz kompanije. Moderni dizajn reaktora, ruski VVER-1200, uključuje dodatnu sigurnosnu garanciju, čelični konus od 144 tone koji se zove "hvatač jezgre" koji u hitnim slučajevima hvata i hladi sve rastaljene radioaktivne materijale, dodao je Rosatom.

Kompanija je naglasila da su energetski blokovi s reaktorima VVER-1200 u skladu s post-Fukushimskim zahtjevima Međunarodne agencije za atomsku energiju.

Postoji politička dimenzija koja izaziva dvojbu oko elektrane: Kipar je optužio Tursku da povećava ovisnost kiparskih Turaka o njoj kako bi učvrstila etničku podjelu otoka. Turska je rekla da će opskrbljivati otcijepljene kiparske Turke sjeverno od otoka električnom energijom putem podmorskog kabla. Cjevovod nekoliko stotina metara ispod površine Sredozemnog mora već opskrbljuje sjever Kipra vodom.

Elektrana, čiji prvi od četiri reaktora će se pustiti kasnije ove godine, imat će ukupni kapacitet od 4.800 megavata električne energije, osiguravajući oko 10 posto potreba Turske za električnom energijom. Prema vladinim brojevima, ako bi elektrana danas počela s radom, mogla bi samostalno osigurati dovoljno električne energije za grad od oko 15 milijuna ljudi, poput Istanbula, dodao je Rosatom.

Procjenjuje se da košta 20 milijardi dolara. Rosatom ima 99,2 posto udjela u projektu, a u odgovoran je za izgradnju, održavanje, rad i stavljanje postrojenja van pogona.