Znate li kako je došlo do vojničkog pozdrava salutiranjem? Sve je počelo još u rimskom periodu
Malo šta simbolizira vojni poziv kao vojnički pozdrav salutiranjem, a koji odražava tradiciju vojnog poziva. Kao i svaka ritualna i ceremonijalna radnja i performans i iza salutiranja stoji duga historija kako je ovaj položaj ruke dobio svoju simboliku.
O nastanku salutiranja postoje dvije dominantne teorije nastanka od čega jedna seže u antički period vezujući se za rimsku tradiciju. Pojam "salutiranje" dolazi od latinske riječi "saluto" što bi u prenesenom značenju značilo pozdraviti i poželjeti dobro zdravlje. Salutiranje u rimskom periodu je bila norma ponašanja koja je predstavljala dobru volju građanina koji komunicira sa funkcionerom ili aristokratom.
Građanin bi prišao funkcioneru sa podignutom desnom rukom savijenom u laktu sa otvorenom šakom, čime bi simbolizirao da ne nosi oružje i da je dobronamjeran u iskazivanju poštovanja. Međutim, iako je najstarije zabilježena praksa ceremonijalnog pozdravljanja, salutiranje svoje obrise dobija srednjem vijeku.
S obzirom na to da su vitezovi u srednjem vijeku kao uniformu nosili teške metalne oklope koji su pokrivali tijelo od nogu do glave, za funkcionalno korištenje svaki vojnik je imao i metalni šljem odnosno kacigu. Ova kaciga je imala prorez za oči koji se pomijerao po potrebi kako bi se otkrilo lice.
Historija je prve obrise današnjeg salutiranja dobila prilikom susreta vitezova kada su vitezovi iz poštovanja prilazeći jedan drugom podizali desnom rukom dio kacige koji prekriva oči. Simultana radnja dva viteza vrlo brzo je postala tradicija, čime postaje i svakodnevna vojna praksa.
Postoje različite varijacije salutiranja od položaja prstiju i dlanova prema unutra ili prema vani, kao i visine u odnosnu na kapu ili glavu. Međutim, široko ustaljeno pravilo u svim armijama svijeta je da se salutiranje radi desnom rukom pri čemu uvijek odražava poštovanje i gest koji razumijeva hijerarhiju vojnih činova sa elementima viteštva i cjelokupne tradicije ovog pozdrava.
