Žrtve iz BiH šokirane razmjerima zločina: BiH traži da prestanu patnje u Siriji

"Vidite, i u slučaju Bosne, CIA je znala za Omarsku, dakle, za konc-logore u Evropi. I trebali su novinari da ih otkriju da bi logori bili zatvoreni. O logorima u Bosni je pisala današnja ambasadorica Sjedinjenih Američki Država (SAD) Samantha Power u svojoj knjizi  ''A Problem from hell'', gdje opisuje upravo tu sporu reakciju svijeta na sve genocide u 20. stoljeću. Paradoksalno je da ona danas radi za administraciju Baracka Obame i ponaša se na isti način. Dakle, ne reagira na zlo u Siriji. Nadam se da sadašnji predsjednik Amerike neće, ipak, predugo slušati savjetnike bez morala nego riječi Martin Luther Kinga zbog kojeg je on danas tu gdje je jeste: 'Onaj koji pasivno posmatra zločinu i on učestvuje u njemu kao i onaj koji ga čini'. To je moja poruka", istakao je Mujagić, te, stavljajući sve u kontekst 21. stoljeća, dodao na engleskom jeziku: "Omarska repeated, Obama retweeted!". 

Predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice" Hatidža Mehmedović kaže poslije objavljenih fotografija stradanja u Siriji da se "zlo širi i ne miruje".

"Za sve su odgovorne velike sile, koji su kreatori i podražavatelji zla. Oni su arhitekte svega. Tuga me hvata jer se sve to dešava u islamskom svijetu, u zemljama gdje su muslimani većina. Od Bosne do Sirije ljudi stradaju samo zato jer su muslimani. Teško onome ko očekuje da ga UN brani, jer gdje oni dođu tu ni trava više ne raste. Nas su pripremali za klanje, na isti način kako danas toleriraju ovo što se dešava u Siriji. Tužno je da se ovo dešava u Siriji više od 19 godina nakon dešavanja u BiH", kaže Mehmedović.

Satko Mujagić priznaje da je u julu 1992. godine maštao da američki komandosi slijeću u logor gdje je bio zatočen i u spektakularnoj akciji spašavaju zatočene Bosance. No, to se nije desilo. Sve je ostalo samo san. Svijet je ostao nemušt na patnje Bosanaca.

"Nije dovoljna ni reakcija međunarodnih sudova, iako je ona potrebna. Potrebno je da se odmah zaustave ubistva i mučenja. Nema opravdanja da se zločini ćutke gledaju. Toleriranje masovnih zločina je zločin! I zašto su velike sile potpisale Konvenciju o genocidu, ako je ne misle poštovati i uvijek iznova retroaktivno samo konstatirati da je nedopustivo to što se dešavalo, a što su oni u osnovi mogli da spriječe", istako je Mujagić.

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine uhapšen je u Brčkom, na sjeveru BiH, 5. aprila 1992. godine i upućen u Srbiju gdje je bio zatočen najprije u Sremskoj Mitrovici, a onda i u Beogradu. Kaže da su ga posebno šokirale fotografije ljudi-kostura u Siriji i podsjetile na sve patnje u BiH.

"U logorima u BiH ubijeno je 30.000 logoraša, silovano 25.000 osoba, kroz logore je prošlo oko 200.000 logoraša. Slično se danas dešava u Siriji. Kao što se pitamo je li se u BiH morala platiti tako visoka cijena i šta se dobilo, isto tako se pitamo da li danas treba da istu cijenu plaća Sirija. Jako smo tužni zbog slika koje dolaze iz Sirije. Konkretno kad su u pitanju Sirija, razaranja, zločini nad djecom i civilima. Tragedija BiH je ogromna i smatramo važnim da dignemo svoj glas protiv nasilja u Siriji. Želimo da se konačno uspostavi mir u Siriji i da sve strane napokon sjednu za stol", istakao je Mešković.

I Fikret Alić, poznat je kao "logoraš sa žice", čovjek čije fotografije su obišle svijet u ljeto 1992. godine i ponajviše posjetile na žrtve Holokausta iz Drugog svjetskog rata, kao i činjenicu da se slična strahote dešavaju i u Bosni i Hercegovini na pragu 21-og stoljeća, šokiran je fotografijama i dešavanjima uopće u Siriji. One podsjećaju na onu njegovu koja je objavljena na naslovnici ''Timesa'' 1992. godine. Zato je posebno za njega tužna činjenica da Sirijci preživljavaju isto što i Bosanci i Hercegovci u logorima u BiH, od logora Omarska, Keraterm, Trnopolje i drugih u Bosni, do Dretelja i Heliodroma u Hercegovini.

"Nakon što su prošle strahote rata u BiH, vjerovao sam da se u 21. stoljeću te stvari neće dešavati. Nažalost, nepravde u svijetu se i dalje dešavaju. Svijet nije adekvatno kaznio sve krivce za događanja u BiH, niti je kaznio države odgovorne za agresiju, i zato je stvorena mogućnost da se dese novi užasi i zlodjela u drugom dijelu svijeta", kazao je Alić novinaru AA.

Predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava Murat Tahirović vidio je fotografije koje je objavila Anadolija.

"Teško je bilo šta reći na... Historija se ponavlja. Ono što smo mi trpjeli u BiH, sada doživljavaju Sirijci. Imam osjećaj da je UN izgubio svoj smisao kad je u pitanje zaštita ostalih ljudskih prava. Silne rezolucije i konvencije u praksi se ne poštuju, a velike sile su ispred UN-a, koji više nema nikakav smisao. To se vidi i po tome odakle dolaze generalni sekretari UN-a. Ti ljudi nemaju snage da bilo što urade. Slično kao što ste u slučaju Srebrenice imali veliki broj rezoilucija UN-a, a ljudi su ubijani pred kamerama", komentirao je Tahirović.

Svijet nije izvukao pouku

Nadalje, Jasmin Mešković objašnjava da je poslije izlaska iz logora, također, vjerovao da se više nikada nikome neće desiti to što se dogodilo logorašima iz BiH.

"Vjerovali smo da je svijet izvukao određenu poruku i pouku iz svega toga. Imam osjećaj da međunarodna zajednica i mnoge vlade ne preduzimaju dovoljno mjera da se zlo ne desi.  Nelogično je, imali smo tolike logore i stradanja u Drugom svjetskom ratu, stradanja na prostoru bivše Jugoslavije, agresiju na BiH, ali sve to nije dovoljno svjetskim liderima da stvore uvjete da vrijeme logora bude daleko iza nas. Osuđujemo formiranje i ubijanje ljudi u svijetu. Kada god vidimo slike takvih patnji, mi smo vrlo razočarani i ogorčeni i sjećamo se svih patnji koje smo mi prolazili od 1992. do 1995. godine", istakao je on.

Mora da dođe do formiranja međunarodnog tribunala za Siriju

Murat Tahirović vjeruje da u naredno periodu mora da dođe do formiranja međunarodnog suda pod okriljem UN-a, kao što su formirani tribunali za bivšu Jugoslaviju, Ruandu, Indoneziju...

"Vjerujem da će biti formiran međunarodni sud za Siriju koji će procesuirati zločine, ali, kao i u slučaju Bosne, sumnjam da će biti satisfakcije. Mnogo veća satisfakcija žrtvama bi bila kada bi zločini napokon bili zaustavljeni. Međunarodni sud može biti samo pokušaj licemjernog svijeta da opere svoj obraz pred međunarodnom javnošću", istakao je Tahirović.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini ubijeno približno 200 hiljada ljudi, to znači da je u napadnutoj BiH svakog dana stradalo 140 osoba! Svaki 20. stanovnik BiH je stradao! Istovremeno, broj ubijene djece u Siriji već se bliži broju od 1.600 ubijene djece Sarajeva!

Tokom 1.425 dana ili 44 duga mjeseca opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, poginulo je 11.451 građana Sarajeva, najviše Bošnjaka, ali i značajan broj Srba, Hrvata, Jevreja, Roma… U Sarajevu je, tokom najduže opsade jednog evropskog grada nakon Drugog svjetskog rata, svakog dana ginulo osam osoba, od čega jedno dijete. Mjesečno je u Sarajevu poginula 261 osoba, odnosno 36 nevine djece. Bolno je saznanje da je svaki 45. stanovnik Sarajeva ubijen tokom opsade od 1992. do 1995.!

Bosnu i Hercegovinu je tokom rata, pak, napustio svaki drugi stanovnik. Zemlju, koja je 1991. godine imala 4,3 miliona stanovnika, za četiri godine agresije napustila su 2,2 miliona stanovnika. Većina njih su nasilno otjerani sa svojih ognjišta nakon upada neprijateljskih snaga u njihove gradove i sela. Procjenjuje se da izvan Bosne i Hercegovine trenutno boravi još oko 400.000 izbjeglica iz perioda 1992 – 1995.

Ljudi su ubijani u redu za hljeb, u redovima za vodu, umirali su od gladi i iznemoglosti. I sve se to dešavalo pred kamerama brojnih svjetskih medija, uz nevjerovatno lakoću kojom su sve to posmatrale velike svjetske sile.

Slike užasa sa sirijskih ulica danas, identične su onima prije dvije decenije u Sarajevu, gdje je do sada ubijeno više od 100 hiljada osoba, među kojima najmanje 10.000 hiljade djece, a milioni Sirijaca su raseljeni.