UNICEF: Podrška djeci sa teškoćama i njihovim porodicama stavlja dijete u središte svih intervencija
Često su ne samo isključeni iz osnovnih socijalnih usluga poput zdravstva i obrazovanja, već ih se doživljava i kao teret za porodice i društvo. Mnoge porodice teško mogu odgovoriti na potrebe te djece zbog nedostatka sistema podrške, a stigma i tabui pogoršavaju ovu situaciju. Kao rezultat toga, mnoga djeca s teškoćama u razvoju završe u institucijama ili zadržana kod kuće, propuštajući priliku da razviju svoje potencijale i sposobnosti. Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja (MKF) okvir je za klasifikaciju funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja na nivou pojedinca i populacije. Kako se funkcioniranje i invaliditet pojedinca uvijek javljaju u socijalnom kontekstu, MKF također uključuje brojne faktore u okruženju.
Kao vodeći zagovornik prava svakog djeteta da napreduje, uči, učestvuje i bude zaštićeno, UNICEF BiH radi s vlastima i relevantnim partnerima na unapređenju odgovora sistema na potrebe djece s teškoćama u razvoju kroz sveobuhvatnu i multisektorsku prizmu, počevši od ranog otkrivanja razvojne smetnje ili invaliditeta, kroz ranu intervenciju, uključivši obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu. Praksa je pokazala apsolutnu nužnost uvođenja MKF-a umjesto postojećeg i široko primjenjivanog medicinskog modela klasifikacije invaliditeta. Regulativa o kategorizaciji djece sa teškoćama koja je na snazi u većini administrativnih jedinica u BiH, zasnovana je na pretežno medicinskom pristupu, koji djecu kategorizira u odnosu na stepen i vrstu invaliditeta, a u potpunosti izostavlja komponentu procjene djetetovog funkcionisanja, kao i procjene faktora okoline koji utiču na razvoj djeteta.
Kako je rekla jedna od majki uključenih u naše intervencije: "Raniji način procjene mi je slamao srce. Kako se može procijeniti moje dijete za deset minuta i bilo šta zaključiti?" Glavne promjene u reformi sistema procjene djece su pomjeranje fokusa sa dosadašnje prakse otkrivanja invaliditeta i postavljanja dijagnoza, na osnaživanje djeteta i porodice, utvrđivanje djetetovih sposobnosti, potreba i interesovanja, te prilagođavanje okruženja njima.
UNICEF BiH je u 2019. godini proveo analizu zakonskih rješenja i praksi koja se koristi za procjenu djece sa teškoćama u 10 kantona Federacije BiH (FBiH), kao osnovu za izradu mape puta za reformu, u bliskoj konsultaciji sa nadležnim vlastima iz oblasti zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite. Cilj reforme je prilagođavanje procjene djece sa teškoćama u skladu sa MKF-om u svih 10 kantona u FBiH – od kojih su dva kantona – Hercegovačko-neretvanski (HNK) i Zeničko-dobojski identificirani kao prvaci za implementaciju novog pristupa. Od sredine 2022.godine i Unsko-sanski kanton se pridružio ovoj inicijativi.
Do sada je postignut značajan napredak u HNK i ZDK jer su imenovane grupe stručnjaka uspjele izmijeniti podzakonske akte i izraditi pravilnike i vodiče za obuku/usmjeravanje stručnjaka iz sektora zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite. Ova dva kantona su pioniri u tom nastojanju u zemlji i regiji. Ova reforma podrazumijeva potpuno novi pristup i pozitivan iskorak prema pružanju sveobuhvatne podrške djeci s teškoćama u razvoju i njihovim porodicama. Novi sistem se zasniva na uključivanju svih resursa u zajednici, s ciljem izrade individualnog plana podrške za svako dijete ponaosob.
Izuzetno je važno da ovaj novi sistem procjene i upućivanja djece istovremeno prati i razvoj usluga jer je procjena samo prvi korak u procesu. Stoga UNICEF nastavlja pružati podršku sektorima obrazovanja, socijalne i dječje zaštite te zdravstva, kroz daljnji razvoj inkluzivnog obrazovanja, ranog razvoja djece i niza socijalnih usluga u domeni podrške djeci i porodicama. Osim toga, novi proces procjene invaliditeta i upućivanja bit će olakšan i podržan kroz razvoj inovativnih digitalnih rješenja, web-baziranog sistema praćenja, koji će biti dostupan pružateljima usluga koji su uključeni u pružanje podrške djetetu i porodici. Novi sistem omogućit će razmjenu važnih informacija u realnom vremenu, čime će se omogućiti pravovremena i koordinirana reakcija, čiji je izostanak prepoznat kao jedan od najproblematičnijih u dosadašnjem sistemu.
Izvještaji s terena pokazuju da je ideja vrlo dobro prihvaćena iako nije uvijek lako prihvatiti novitete. No, dojmovi stručnjaka, pružatelja usluga i porodica, dokazuju da ako je nešto novo i nepoznato, ne znači da nije dobro i da neće uspjeti.
I dok majka s početka ove priče, već osjeća razliku u sistemskom pristupu svome sinu i sada se veseli upisu u školu, od čega je prije samo godinu dana zazirala, mi u UNICEF-u nastavit ćemo podržavati reformu i zagovarati ključna ulaganja u: generisanje podataka o djeci s teškoćama u razvoju kroz postojeći sistem upravljanja informacijama i kroz populacijske ankete, podizanje svijesti o invaliditetu, transformaciju rezidencijalnih ustanova za djecu s teškoćama u razvoju, prava i usluge za jačanje porodica, veća budžetska ulaganja u socijalne usluge za djecu, te konačno ulaganje u infrastrukturu kako bi se omogućio pristup.
Proces reforme je započeo i svi imamo ulogu u njemu. Formula je jednostavna; svako dijete ima sposobnosti odnosno funkcije koje se mogu dalje jačati. Potrebno ih je prepoznati i osmisliti individulani plan podrške koju će pružiti svaki pojedinačni akter u okruženju djeteta. Rezultat je da djetetu omoguće da razvije svoj puni potencijal umjesto prijašnjeg fokusiranja na dijagnozu odnosno invaliditet.
