Nakon smrti Nasrallaha
31

Vojska patrolira ulicama Bejruta, grad u ruševinama, guverner: Ovo je najtužniji dan mog života

M. G.
Foto: EPA-EFE
(Foto: EPA-EFE)
Liban je zemlja koja ratove poznaje veoma dobro, ali nije željna novog sukoba. Još uvijek nosi ožiljke petnaestogodišnjeg građanskog rata (1975–1990) i posljednjeg rata između Hezbollaha i Izraela iz 2006. godine. Međutim, za mnoge, uključujući guvernera Bejruta Marwana Abbouda, nedavna eskalacija od strane Izraela izgleda još gore.

U proteklih deset dana, zemlja je doživjela masovne žrtve od eksplodirajućih uređaja, niz atentata na vojne komandante Hezbollaha, razorne zračne udare, te upotrebu razaračkih bombi u Bejrutu, koje su u petak ubile lidera Hezbolaha, Hassana Nasrallaha.

"Ovo je najgori trenutak kroz koji je zemlja prošla", rekao je Abboud, koji nema nikakve veze sa Hezbolahom. "Osjećam tugu. Šokiran sam velikim brojem civilnih žrtava, a isto tako i šutnjom međunarodne zajednice, kao da ono što se ovdje dešava nema nikakvog značaja".

Govorio je za BBC na rubu Trga mučenika u Bejrutu, gdje su mnoge porodice prošle noći spavale na otvorenom, nakon što su pobjegle od izraelskih udara u južnom predgrađu Dahieh – uporištu Hezbolaha.

Ostali su tu i danas, nesigurni gdje potražiti sigurnost, poput mnogih u Libanu.

Na pitanje šta misli da je plan Izraela, guverner je odgovorio: "Ne znam, ali Izrael želi samo ubijati. Neka Bog zaštiti ovu zemlju".

Njegove završne riječi bile su mračne. "Ovo je najtužniji dan mog života", rekao je, očiju punih emocija.

Reporteri su nedaleko sreli jednu porodicu koja je sjedila na golom betonu pod žarkim jutarnjim suncem. Madina Mustafa Ali je na svom krilu ljuljala svog sedmomjesečnog sina Amira, preživljavajući traumu od prethodne noći.

"Čula se eksplozija, uplašili smo se, posebno za djecu. Onda smo pobjegli i došli ovdje. Ovdje smo spavali", ispričala je.

Rekla je da će porodica ostati na trgu jer nemaju gdje drugo otići.

Neki bježe prema sjeveru Libana, jer jug zemlje nije opcija – previše je pogođen.

Prolazeći kroz grad, vide se porodice u pokretu, zbijene u automobile sa tankim madracima pričvršćenim na krovove, dok su drugi bili nagurani na motocikle. Ponegdje su ljudi pješačili noseći nekoliko ličnih stvari.

Ovo je nova slika Bejruta: zatvorene radnje, manje ljudi i više straha – posebno nakon što je potvrđena Nasrallahova smrt.

Tokom dana, gusti crni dim se uzdizao iz Dahieha. Uporište Hezbolaha danas je izgledalo znatno oslabljeno – dvije najprometnije ulice bile su gotovo prazne, a mnogi stambeni blokovi djelovali su napušteno.

Pripadnici Hezbolaha su čuvali lokaciju pogođenu zračnim udarom, jedan je nosio Kalašnjikov. Ovaj prizor pokazuje napetost ili očaj – jer obično ova naoružana grupa ne pokazuje oružje na ulicama.

Na mjestu jednog izraelskog udara, vidi se dim kako se još uvijek diže iz ruševina onoga što je, činilo se, bila fabrika. Reporterima je rečeno da je tu proizvođen kuhinjski papir, a komadići istog ležali su razbacani po tlu.

Liban je ponovno postao ratna zona, a rizici za cijeli Bliski istok rastu. Pitanja su brojna.

Hoće li Hezbollah uzvratiti snažno na Izrael? Može li?

Hoće li se iranski saveznici umiješati? Za sada nisu pokazali žurbu.

I hoće li se ostali regionalni saveznici Irana – u Iraku, Siriji i Jemenu – više uključiti?