Porsche ovog mjeseca širom svijeta obilježava 70 godina od predstavljanja svog prvog automobila 356 „No.1“ Roadster, a centralno okupljanje za novinare i ambasadore legendarnog njemačkog brenda iz zemalja Centralne i Istočne Evrope upriličeno je u Wroclawu u Poljskoj iz kojeg smo naredni dan otišli na 300 kilometara dug i veoma zanimljiv put do kružne staze Silesiaring.
Bilo je baš cool kada su nas na parkingu ispred aerodroma u Wroclawu dočekali automobili s kojima ćemo se prebaciti u hotel. Sve sami Porschei s više od dva sjedišta. Za moju malenkost i dvoje kolega iz Litvanije i, čini mi se, Estonije bio je zadužen Šveđanin koji nas je kroz Wroclaw vozio u besprijekorno uglancanoj i optimalno klimatiziranoj plavoj Panameri. Odmah sam shvatio zašto luksuzni automobili nazad ne smiju imati više od dva sjedišta i usput pomislio da niko trenutno nema bolji čeverosjed od Porschea, jer Rolls-Royce u duši nije sportski automobil.
S dolaskom večeri i početkom zvaničnog programa obilježavanja 70 godina kompanije koja je bila i ostala sinonim za izvanredne sportske automobile (gdje mi je od mnogih interesantnih informacija o istoriji Porschea najfascinantniji podatak o više od 30.000 ostvarenih pobjeda u različitim trkama) svi smo brzo pronašli "svoje ljude", a prilično zabavno bilo je za stolom koji su zauzeli novinari iz republika bivše nam zajedničke države. Podijeljeni u dvojce koji će naredni dan dijeliti Porscheove aktuelne modele na odlično odabranim itinererima prema stazi Silesiaring, izvlačili smo kartice na čijoj je poleđeni napisano s kojim ćemo automobilima tutnjati kroz Poljsku. Kolega iz Hrvatske (Goran Gavranović, urednik web portala 24sata) i ja baš i nismo imali sreće na lutriji, jer na našoj kartici (Tangerine team) nije bio nijedan 911. "Hajde nema veze, Porscheove ikone čekaju nas na stazi", rekoh i njemu i samom sebi.
Naredno jutro stigli smo na glavni gradski trg gdje su nas čekali automobili s kojima ćemo krenuti prema Silesiaringu. 300 kilometara dug put podijeljen je u tri etape, a svaki tim do konačnog odredišta promijenit će tri (svoja) modela. Prvih 100 kilometara krstarili smo s modelom Cayenne S. Koliko god da je dobar u kontekstu klase kojoj pripada, nije to model na koji ću ikada pomisliti kada neko spomene Porsche, ali bilo mi je svejedno: Prva etapa najvećim dijelom vožena je autocestom, a selektor jednog od ponuđenih radnih programa (koji me podsjetio na Ferrarijev 'manettino') uglavnom smo držali u poziciji N(ormal).
S ranijom informacijom da ćemo se u drugoj etapi puta voziti nekolicinom običnih i veoma zavojitih cesta na kojima se inače voze reliji za Šampionat Poljske, Goran i ja sjeli smo u naš drugi (mnogo primjereniji) automobil: 718 Boxster. Nije bio ni S ni GTS, ali je mali bijeli dvosjed s centralno postavljenim motorom na pustim poljskim SS (Special Stage) dionicama upečatljivo pokazao prednosti takvog koncepta. Radni program: Sport+. Nadupravljanje: gdje treba i koliko treba. Podupravljanje: nigdje. Buka: adekvatna! Super zabava pod otvorenim nebom u automobilu čiji su daleki preci vedrili i oblačili na legendarnim trkama kao što su Targa Florio, Mille Miglia, Le Mans, Nürburgring... Hvala Goranu na strpljenju i izdržljivosti, jer desno sjedište na nezvaničnom „brzincu“ nikad nije zahvalno.
Zadnja dionica: Panamera Turbo S E-Hybrid Sport Turismo, tamnosiva. Ne sjećam se kada sam na automobilu vidio veća kočna kliješta. Uoči polaska Slovenac nam dobacuje: „Hej 680 konja, ako bude prilike obavezno probajte LC...“ Hm. Dvadesetak minuta kasnije stajali smo usred ničega na dugom ravnom pravcu: Radni program: Sport+, lijevo stopalo na papučici kočnice, desno na papučici gasa, natpis na kontrolnoj tabli „launch control ready“... Ma kao iz praćke!
Teško je riječima objasniti kako izgleda potisak kada se svih 680 konjskih snaga i sav pripadajući obrtni momenat kao lavina spuste na točkove, a nekoliko sati kasnije nakon probe LC-a u Porscheu 911 Turbo S (koji je još impozantniji) pomislio sam kako ću nakon povratka kući morati da posjetim svog prijatelja ortopeda i provjerim u kakvom su stanju moji ranije načeti lumbalni pršljenovi (prokletstvo desnog sjedišta).
Ni Panamera nije model na koji ću pomisliti kada se spomene Porsche, ali treba naglasiti da vjerovatno niko drugi nema (luksuzno opremljen i besprijekorno udoban) automobil čija ukupna dužina prelazi pet metara, a koji se na zahtjevnim zavojitim cestama ponaša kao da je mnogo manji i mnogo lakši. Nestvarno.
Dolaskom na stazu Silesiaring sreća nam je u potpunosti okrenula leđa. Teško prihvatajući činjenicu da su u Porscheu zbog kiše otkazali nekoliko najzanimljivijih sadržaja ranije najavljenog programa (u kojem su stigli učestvovati ambasadori brenda koji su helikopterima na stazu stigli u jutarnjim satima), zaključno sa zauzimanjem suvozačkih sjedišta u trkaćim 911 Cup i vozačkih sjedišta u nekom od raspoloživih „civilnih“ modela 911, svi novinari do kraja dana morali su se zadovoljiti prilično perifernim stvarima („launch control“ s 911 Turbo S, kratki slalom u Boxsteru S, kompjuterski simulatori, Cayenne na blatnom poligonu...). Sva vožnja na izvanredno dizajniranoj stazi na kraju se svela na nekoliko krugova kratke sekcije iza upravljača Panamere. Šteta.
S dolaskom noći buku motora zamijenila je buka s pozornice na kojoj je nastupao deklarisani ljubitelj sportskih automobila, britanski pjevač Jamiroquai. Prije odlaska na spavanje (svako u svoj crveni šator, a sve u duhu motorsporta), obišao sam svaki službeni, privatni, trkaći i izloženi 911 koji je prošao kroz kapiju Silesiaringa, popričao s njima, iznova zaključio koliko mrzim Marfija i sjetio se osnivača aplikacije WhatsApp Jana Kouma koji je svojevremeno rekao: „Želja da kupim Porsche 911 motivisala me da radim više.“ San je na kraju potopio maštarije o trkaćem asfaltu, pravim putanjama, finesama... O stvarima zbog kojih Porsche suštinski postoji svih 70 godina.
Nema ih ove godine u najjačoj LMP1 klasi u trci izdržljivosti 24 sata Le Mansa, u kojoj su do sada ostvarili najviše pobjeda (19) u generalnom poretku, ali Porsche je tu u veoma zanimljivim klasama LMGTE Pro i LMGTE Am. Naravno da navijam za njih.
