U gustom i iznimno popularnom segmentu kompaktnih vozila devedesetih godina prošlog stoljeća, Alfini blizanci 145 i 146 zamijenili su zastarjelu Alfu 33, drugi najprodavaniji model u historiji kompanije sa skoro milion proizvedenih primjeraka i ujedno zadnju koja je nastala u vrijeme dok je marka bila pod kontrolom države.
Niko nije sumnjao da će blizanci 145 i 146 proći jedva zapaženo na tržištu, pogotovo što je njihov nastanak i ujedno modernizacija marke došao u periodu pod okriljem Fiata. Koncern iz Torina je kupio poljuljanu Alfa Romeo u decembru 1986. godine i zahvaljujući tome novi modeli su mogli koristiti i dijeliti mnoge Fiatove dijelove.
Prvi vidljivi rezultat projekta, koji je započeo 1990. godine, bio je trovratni hatchback komercijalnog naziva Alfa Romeo 145. Dizajnirao ga je Chris Bangle u Fiat Style centru, a auto je predstavljen na Salonu automobila u Torinu krajem aprila 1994. godine. Izloženi primjerci su privlačili dosta pažnje, jer je zadnja trovratna Alfa Romeo bio model Alfasud.
Sestrinska i limuzinska 146-ica predstavljena je na salonu automobila u Bolonji krajem novembra 1994. godine, a u salone je stigla u maju 1995. godine. Bila je to svojevrsna zamjena za 33-ku, a kreirana je bila u tradicionalnijem stilu. Dizajn je potpisao legendarni Walter de Silva, tvorac i dizajner mnogo uspješnije 156-ice i 147-ice u godinama poslije.
Ista mehanika
Dva nasljednika Alfa Romea 33 bila su bazirana na Fiatovoj Tipo 2 platformi. Pored monokok strukture koja ujedinjuje šasiju, podvozje i karoseriju vozila u jednu strukturu, 145 i 146 su sprijeda koristili tradicionalne McPhersonove opruge i donja poprečna ramena, a straga je bio klasični zadnji most s poprečnim nosačem i torzijskim stabilizatorima. Udobnost je pružena spiralnim oprugama i teleskopskim amortizerima, ali inžinjeri su prilagodili šasiju na svoj način - kako bi odgovarao fokusu i imidžu marke.
Ova platforma je nudila prednost pozicioniranja motora uzdužno ili poprečno. Prvi aranžman je omogućio da Boxer motori budu smješteni u istoj konfiguraciji kao i kod Alfe 33 i Alfasuda. Drugi je korišten za montiranje Twin Spark benzinskih i dizelskih motora.
Trovratni hatchback 145 bio je dug 4,09 m, širok 1,71 m i visok 1,42 mm, a vanjske dimenzije su naravno neznatno varirale u zavisnosti od dizajna i paketa opreme. Koeficijent otpora konačne verzije stabilizirao se na 0,32. Prtljažnik je mjerio 320 litara u osnovi, odnosno 1.130 litara sa oborenim zadnjim sjedištima, mada to je bilo potpuno sekundarno za njen profil kupaca. Limuzinska 146-ica je bila za 17 centimetara duža i mjerila je dužinu 4,26 metara, a imala je veći i praktičniji prtljažnik zbog petih vrata sa zapreminom od 380 litara.
Dostupni Boxer motori
Iako su lansirani u razmaku od nepunih godinu dana, 145 i 146 imali su identične motore. Kupci su mogli birati između 1,9-litarskog turbo dizela i tri "vrišteća" benzinska boxera, koji su porijeklo vodili iz Alfe 33. Benzinci su bili složeni po koncepciji jednog bregastog vratila iznad glave motora i dva ventila po cilindru. Proizvodili su 90, odnosno 103 KS. Kasnije je u ponudu uveden konkretniji 1,7-litarski benzinac sa 16 ventila i dvostrukim bregastim vratilima koji je razvijao 129 KS.
Atmosferski bokseri bili su smješteni ispod haube uzdužno, dijelom ispred prednje osovine kao kod Alfasuda i 33-ke, iako su Alfe C segmenta imale prednji pogon. Zahvaljujući takvom konceptu težište automobila bilo je vrlo nisko. Vjerovatno su Alfisti bili kivni na inžinjere koji su prvobitno ugradili dizel od 90 KS i 191 Nm momenta. Dizelska jedinica s dva ventila i dalje je imala klasičnu pumpu za ubrizgavanje, turbopunjač i intercooler. Proizvodio ga je italijanski specijalist za dizele VM Motori. Inače, 145 TD se u Njemačkoj mogao kupiti za visokih 28.900 DM.
Zračni jastuk za vozača, zatezači prednjih pojaseva, zatamnjena stakla i pojačanja na vratima bili su standardni na oba modela. Alfa 145 1.4 u Njemačkoj koštala je 23.950 maraka. Dodatno su se naplaćivali zračni jastuk suvozača i električni podizači prozora, uključujući krovni otvor. Uz osnovnu opremu, Alfe su bile dostupne i u L izvedbi (Lusso – luksuz). To uključuje stražnje diskove umjesto bubnjeva, ABS sistem, stražnje naslone za glavu, vozačevo sjedište podesivo po visini, centralno zaključavanje i asimetrično djeljive stražnje sklopive naslone i električne podizale prozora.
Međutim, kupci su čak i ovdje morali dodatno doplatiti za klimu i imobilizator. Paket Lusso inače je koštao dodatnih 2.700 DM doplate. Verzija 1.6 po cijeni od 28.700 maraka imala je lakirane donje dijelove branika umjesto osnovnih crnih, električni poklopac prtljažnika, indikatore otvorenih vrata, električne grijane retrovizore i prednja svjetla za maglu. Proizvodnja se odvijala u tvornici u Pomigliano d'Arco u blizini Napulja.
Zbogom “Boks” mašini
U januaru 1997. godine oba modela su dobila veliko ažuriranje koje je zauvijek okončalo poglavlje Boxer motora za Alfa Romeo. Sva tri pogonska agregata zamijenjena su bila s 1,4, 1,6 i 1,8-litarskim Twin Spark benzinskim motorima koji su isporučivali 103, 120 i 140 KS. Redizajnirane verzije su osvježile optiku, ali takođe je osvježena bila i kabina, uključujući novi sistem klimatizacije, redizajniranu instrument tablu, nove poklopce točkova i novi dizajn alu felgi.
U septembru 1995. Alfa 145 Quadrifoglio pojavila se na IAA sajmu u Frankfurtu. Dvolitarski Twin Spark s poznatim konceptom, dvije svjećice po cilindru, dao joj je veću snagu. Četverocilindraš od 1970 kubika razvijao je 150 KS i 187 Nm obrtnog momenta. Imao je tehnologiju s četiri ventila po cilindru, dvije osovine za uravnoteženje i dva bregasta vratila s tehnologijom varijabilnog otvaranja ventila. Automobili s Quadrifoglio oznakom su se vizuelno razlikovali od svoje ‘’jeftinije’’ braće i sestara po proširenim bočnih pragova u boji karoserije i zelenom logotipu u obliku djeteline s četiri lista koji je Alfa Romeo godinama koristio na svojim trkaćim automobilima.
Oprema je uključivala ABS, po visini podesivi kožni upravljač i ručicu mjenjača s crvenim šavovima, Momo sportska sjedišta i elegantne alu felge od 15 inča sa šest okruglih rupa.Također, ugrađen je bio veći tank goriva od 61 litra. U Njemačkoj je Quadrifoglio koštao 36.400 maraka.
Alfa 145 i 146 Junior
U septembru 1997. Alfa Romeo je predstavio modele 145 i 146 Junior. Bili su namijenjeni mladim kupcima, kombinirajući sportsku šasiju s osnovnim 1.4 TS motorom. Opet su se na karoseriji pojavili bočni pragovi iz Quadrifoglia. Umjesto zelene djeteline s četiri lista, na karoseriji su se isticali logotipi Juniora, auspuh je bio od nehrđajućeg čelika. ABS i zračni jastuk za vozača konačno su se počeli ugrađivati kao standardna oprema za sve specifikacije na svim tržištima.
Efektan redizajn kao uvod za dolazak 147-ice
Prije nego što su povučeni s tržišta 2000. godine kako bi napravili mjesta za mnogo uspješniju i dizajnerski atraktivniju Alfu 147, modeli 145 i 146 dobili su konačno ažuriranje na kraju svog životnog vijeka u martu 1999. godine s kojim su se već naslućivale linije 147-ice. S tehničke strane, 1.9-litarski turbodizel zamijenjen novim 1.9-litarskim JTD common rail turbodizelašem s direktnim ubrizgavanjem, koji je proizvodio 105 KS i 255 Nm momenta. Među najznačajnijim estetskim poboljšanjima bilo je uvođenje branika u boji karoserije sa okruglim svjetlima za maglu i hromiranim ukrasima.
Alfa je proizvela ukupno 455.081 primjerak cijele serije, od čega 221.786 verzije s troja vrata, dok je 146-ica bila nešto uspješnija s 233.295 primjeraka. Rekordnih 989.324 primjerka "tridesettrojke" nije bilo moguće ponoviti, mada se prethodnik proizvodio i prodavao znatno duže. Proizvodnja kraće 145-ice završila je u januaru 2001., dok je proizvodnja liftbacka 146 završila mjesec dana ranije.
Sreća da je Alfa imala spremnog asa u rukavu u obliku mnogo ljepše i privlačnije nasljednice, modela 147, koja je bila mnogo uspješnija. Alfa Romeo 147 bio je s razlogom evropski automobil 2001. godine, mada je patila od sličnih problema kao 145-ica i 146-ica.
