Početkom ove godine, na sajmu automobila u Ženevi Bugatti je predstavio La Finale verziju svog egzotičnog Veyrona i time obilježio prestanak njegove proizvodnje. To je bio ukupno 450. primjerak Veyrona koji je proizveden u ovih deset godina, od čega je proizvedeno 300 kupea i 150 kabrioleta.
Voljeli ga ili ne, Veyron je jedan od tehnološki najnaprednijih automobila ikada, a kroz sve ove godine većini je uspjelo promaći i nekoliko zanimljivosti vezanih za njega. Idemo redom.
- Prepoznatljiva prednja maska na Veyronu je izvorno bila napravljena od aluminijuma, ali tokom testova na visokim brzinama nije se baš dobro pokazala. Ispostavilo se da su udari ptica za Veyrona jednako velika prijetnja kao i za bilo koji avion, pa aluminijumska maska nije mogla izdržati takve udare. Naknadno je konstruisana maska od titanijuma, pa su iz Bugattija s neobičnim ponosom tvrdili da će sve što udari u ovu masku izaći na drugom kraju u obliku pomfrita.
-
Svi su vidjeli mjerač koji u Veyronu pokazuje koliko se snage trenutno koristi. Iako skala ide 1.001 KS, sretnici koji su imali priliku voziti Veyron mogli su na ovom pokazivaču vidjeti da je Veyronu za dostizanje 250 km/h bilo dovoljno svega 270 KS. Preostalih 731 KS bilo je potrebno za dostizanje maksimalne brzine od 407 km/h.
-
Veyroni su bili poznati i po brojnim dodatnim opcijama koje su nuđene kupcima, a jedna od najneobičnijih ali i najskupljih bila je brzinomjer optočen dijamantima. Svaki dijamant imao je 16 strana, za 16 cilindara u motoru Veyrona. Nije poznato koliko je bila popularna ova opcija, niti postoje fotografije koje pokazuju kako to zaista izgleda.
-
Dostizanje maksimalnih 407 km/h u Veyronu nije uključivalo samo potragu za dovoljno dugim pravcem. Bio je to priličan poduhvat koji je uključivao umetanje drugog "Top speed" ključa prije vožnje u bravu u podu pored vozačevog sjedišta, prije samog okretanja ključa visina automobila se snižava za 6 cm, napadni ugao spojlera se smanjuje na dva stepena, zakrilca prednjih difuzora se zatvaraju, i na kraju ograničava se broj okretaja upravljača.
-
Veyronov 16-cilindarski motor sa četiri turbopunjača se žestoko grijao. Koliko se grijao najbolje opisuje slučaj iz 2001. godine kada je testni motor na ispitnom "stolu" prolazio kroz test maksimalne snage, te je tom prilikom proizveo toliko toplote da se zapalio sistem koji odvodi izduvne gasove iz testnog postrojenja, što je skoro uzrokovalo opšti požar u cijelom pogonu. Čak i kasnije, u vožnji testni primjerci su ostavljali vatreni trag iz izduvnog sistema dug i do 2 metra. Srećom naknadno je ugrađen titanijumski izduvni sistem koji je bolje kontrolisao izduvne gasove.
-
Troškovi posjedovanja i vožnje Veyrona su astronomski. Neki kupci su prijavljivali da godišnje troše i do 300.000 dolara na održavanje svog Veyrona, što i ne čudi s obzirom na to da komplet Michelin Pilot Sport guma koje su posebno razvijene za Veyron košta oko 42 hiljade dolara. A Bugatti preporučuje vlasnicima da gume mjenjaju svakih 4.000 kilometara, baš kao što preporučuje i kompletnu zamjenu felgi svakih 15.000 kilometara, i to po cijeni od 69 hiljada dolara. Zamjena ulja na Veyronu košta čak 21,000 dolara, dok bi neki neočekivani kvar poput probijenog hladnjaka mogao koštati oko 90.000 dolara. Sada je malo jasnije da vlasnici Veyrona uz njega posjeduju i ogromne jahte, luksuzne vile i 80-ak drugih automobila.
-
Iako je broj proizvedenih Veyrona prilično mali, Bugatti se prilično mučiuo da proda njih 450, pa su kao rješenje našli u brojnim posebnim edicijama i verzijama. U svom životnom vijeku Veyron je proizveden u 35 različitih posebnih verzija, bilo da je riječ o posebnim bojama ili opremi, a tu spada i finalna edicija La Finale.
- Čovjek koji je zaslužan za postojanje Veyrona je Ferdinand Piëch, unuk slavnog Ferdinanda Porschea. Vlasnik 10 odsto dionica Porschea i nekadašnji predsjednik Volkswagen grupacije je prije mnogo godina od svojih inžinjera zahtjevao cestovni automobil sa 1.000 KS, na šta je bezbroj puta dobio odgovor da je to nemoguće. Nakon 450 Veyrona očito je ko je bio u pravu.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
