Slučajno ili ne, ali već tri puta u zadnjih sedam dana na sarajevskim ulicama se mimoilazim s crnom Mazdom 323F (BG), za čijim upravljačem uživa jedna starija gospođa. Auto je u prosječnom, pa čak djelimično i zapuštenom stanju, ali i dalje zrači nekom harizmom, koja nas je devedesetih, kada se pojavila na ovim prostorima, očarala sa svojim neobičnim farovima.
Mazda je za model 323 u Japanu koristila naziv Familia (Astina za 323F), dok je brojčana oznaka uvedena u Evropu. Treća generacija Mazde Familie, odnosno Mazde 323 na evropskom tržištu predstavljena je 1989. godine na sajmu u Frankfurtu, kada je premijerno predstavljen i kultni dvosjed MX-5.
Mazda 323 je odmah ponuđena kao limuzina s četvero vrata, hatchback s troja vrata i fastback s petero vrata pod nazivom 323F, koji je izazvao pravu pometnju.
Atraktivni model 323F se pojavio i u zastupništvima u ondašnjoj Jugoslaviji početkom devedesete, poprilično zagrijavši atmosferu na tadašnjoj sumornoj automobilskoj sceni. Sjećam se da je prava senzacija bila kada se 323F pojavila na grebalici, zaludivši ljubitelje lutrije i nagradnih igara.
Auto je bio jako atraktivan i odmah je privukao pažnju mlađe populacije, pa čak i nas djece. Nas nekoliko "zaluđenika" smo samo pričali o Mazdi i njenim svjetlima koja se izvlače. Auto je bio čista senzacija u vrijeme Stojadina, Fića, Tristaća i niza tehnički zastarjelih modela iz Istočne Evrope.
Njen jedinstveni dizajn, kombinovao je praktičnost i sportski izgled, jer se Mazda potrudila da familijarnom petovratnom modelu za tadašnje uslove podari neobični coupe oblik. U novije vrijeme bi za njene "pospane" oči , koje su do tada bile poznatije iz sportskih automobila kao što su RX-7 ili Porsche 924, rekli da su to "pop-up" svjetla, a ona su bila zaštitni znak F-ice. Čista ekskluziva i pun pogodak za jedan automobil namijenjen širokim narodnim masama.
Sama Mazda je u svom saopštenju za javnost napisala da je razvoj nove serije 323 bio orijentisan oko pronalaženja nezavisne linije karoserije i postizanja visokog nivoa unutrašnjeg komfora s kompaktnim vanjskim dimenzijama. Testovi u aerotunelu i analize sva tri oblika karoserije rezultirali su fluidnim konturama, koje su se reflektovale s dobrim koeficijentima otpora između 0,31 (323 F), 0,34 (limuzina) i 0,35 (hatchback). Mazda je s ovim modelom već imala pozitivna iskustva, jer je hatchback model Mazde 626 bio baziran na 626 Coupeu, a ne na limuzini.
Iako su ostale varijante karoserije modela 323 bile opremljene benzinskim motorima od 1,3 do 1,8 litara zapremine, kao i dizelskim motorom od 1,7 litara, 323F je bio dostupan samo s verzijama s benzincima, slabiji s karburatorom i najjači s naprednim sistemom ubrizgavanja goriva u verzijama od 1,5, 1,6 i 1,8 litara. Za razliku od standardnih 323 limuzine i hatchbacka s troja vrata, 323F nikada nije dolazio iz tvornice s turbo motorom ili pogonom na sva četiri točka. Snaga se prenosila na prednje točkove preko 5-stepenog ručnog ili 4-stepenog automatskog mjenjača.
Snaga benzinaca se kretala u varijantama od 88, 106 ili 131 KS, a cijene u Njemačkoj su startale od 22.950 maraka. Cijena u Jugoslaviji zbog uvoznih carina je bila oko 28.000 njemačkih maraka. Nije ni čudo što je F činio i do 40 posto od svih 323 registracije u Evropi.
Gotovo svi poznati automobilski mediji u to vrijeme podvrgavali su automobil testu izdržljivosti. Zanimljivo, ADAC je 1990. godine također pohvalio dobru izradu i pristojnu količinu prostora u 4,26 metara dugom 323F. Svidjeli su im se i vučna snaga i obrtni moment 16V motora sa 106 KS, koji je automobil ubrzavao do 100 km/h u 10,7 sekundi. Nijemci su tada istakli i loše strane, posebno su bili ogorčeni na neujednačene kočnice. Međutim, pouzdanost Mazde 323F je, s druge strane, bila izvan svake kritike.
Ovdje prikazani automobil je 323F GLX iz 1990. godine sa samo 630 km na satu. Pod "haubom" je 16-ventilski SOHC motor od 1.839 ccm zapremine s ubrizgavanjem goriva u više tačaka, koji je razvija 106 KS pri 5300 o/min i 151 Nm pri 4000 o/min. Poređena radi, današnji 1.0-litarski turbo motori razvijaju veću snagu i pogotovo obrtni moment, ali to govori koliko su nekadašnje konstrukcije i specifikacije bile kreirane da traju vječnost.
Snaga se prenosila na prednje točkove putem ručnog mjenjača s pet stepeni prenosa. Također, na prednjim točkovima su instalirani ventilirani diskovi, a na stražnjim doboši. Standardna veličina guma bila je 175/70 R13.
Zbog kompaktnih dimenzija (dužina – 4.260 mm, širina – 1.680 mm, visina – 1.340 mm, međuosovinski razmak – 2.500 mm) i mase od svega 1.120 kg, F-ica sa 1,8-litarskim benzincem je bila vozački ugodan auto. Istovremeno, njena najveća brzina bila je 186 km/h, a za ubrzanje od 0 do 100 km/h joj je trebalo 8,8 sekundi. Prosječna potrošnja goriva bila je 7,8 litara na 100 km.
U poređenju s prethodnim modelima 323, karoserija je bila više ukrućena bez potrebe za povećanjem dodatne težine. Moguće vibracije i šumovi su minimizirani pri većim brzinama. Fluidna karoserija je pomagala u smislu redukcije buke vjetra.
Proizvodnja modela 323F prekinuta je 1994. godine, ali su se neke verzije hatchbacka i limuzine nastavile proizvoditi do 1996. godine. Naravno, Japanci su iskoristili uzlet serije F i već u sljedećoj generaciji 323 lansirali novi 323F s kodnom oznakom CB, ali bez karakterističnih "pop-up" farova, koji su ustvari predstavljali dušu ovog očaravajućeg modela.
