I tako, FićaCrew je laganim tempom prešao blizu 2.000 kilometara, od Sarajeva do Palerma, a u tim kilometrima šest puta sam skidao ležaj s prednjeg desnog točka, sipao dva litra motornog ulja, možda nekih 10-ak litara vode, a potrošili smo i 110 litara benzina.
Uz ovu interesantnu statistiku uspjeli smo doživjeti i pregršt nevjerovatnih trenutaka. Na granici sa Crnom Gorom granična policija nam je pomogla da gurnemo Fiću iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, jer jednostavnio nije mogao upaliti. Sada mislim da je to ipak bio znak da će nam putovanje biti i kao prava mala teretana u vidu guranje Fiće.
Put iz Goražda do Bara je divan ako se putuje sporednim cestama umjesto glavnim. Naravno, tako vam treba i dosta više vremena da se svi ti pogledi i gradići vide, ali zaista vrijedi. Trajekt iz Bara za Bari u Itaiji nam je kasnio četiri sata tako da smo se brzo sprijateljili s ostatkom putnika uz Fiću i pjesmu.
Moji saputnici Merita Bavčić i Hector Moric su muzičari i naravno gitara je bila na galeriji kao četvrti član ekipe. Na trajektu smo šator postavili na samoj palubi, a dodatno uzbuđenje donio je i jak vjetar koji je skoro odnio naš šator.
Stižemo ponosni u Italiju i počinju nove avanture. Relacija nam ostaje Bari - Palermo, ali ništa više osim toga nismo isplanirali, a tako je i najljepše. Od prvog trenutka Italija nas je oduševila. Gradovi kao Bari, Poligano a Mare, Alberobello, Massafra i Rotondella polako su se nizali jedan za drugim i otkrivali nam svoj poseban šarm koji je ostao poprilično skriven od klasičnog turizma.
Kamp postavljamo usput, praktično gdje god stignemo, a uz dosta sreće često nam se događalo da smo odabrali perfektno mjesto za posmatranje savršenog zalaska sunca ili za idealno buđenje uz šumu. Hector mi govori, "Imam dobar osjećaj", dok se penjemo malim putevima koji i ne postoje na mapi. Guramo dalje kad nam se otvori jedna ljepota. Šuma iz bajki, idealna za Fiću, šator, vatricu i muziku. Sutradan nam iskusni Italijani pokazuju koje su gljive jestive. Naravno, već te noći smo i testirali njihovo znanje. Srećom, znaju o čemu govore!
Slike ipak ne mogu dovoljno dobro dočarati ova mjesta. Na svakoj lokaciji smo kratko jer trebamo stići trajekt iz Palerma. Moramo dalje pa prelazimo iz Reggio Calabrije u Messinu i tako stižemo na Siciliju, a tu nam je prva destinacija Etna! Popeti se sa 0 metara nadmorske visine do 2.500 metara Fićom je bilo izazovno, možda malo previše za našu smokvu, ali ipak smo uspijeli!
Nastavljamo put dalje uz pokvarene i pregrijane ležajeve točka. Moj Italijanski se sastoji od riječi kao što su točak, visoka temperatura, ležaj, matica i slične. Ležaj mijenjam sam u garaži Don Giovanija, koju mi je on velikodušno dao na raspolaganje. Sicilija i ustvari cijela južna Italija ostavlja divan utisak na mene i ekipu. Gradovi su autentični i nepokvareni, ljudi zainteresovani i ljubazni, a vrijeme je cijelim putem na našu sreću bilo perfektno.
U Palermo stižemo u 10 sati navečer i odmah završavam "check-in" za Tunis. Tu ostavljam Meritu i Hectora da se odmore malo od ovog dosadašnjeg odmora. Njih dvoje bili su, kao sto bi sam Hector rekao, vrhunski kao raja i saputnici. Ipak, putovati Fićom je zahtjevno i mnogi ne bi uživali u ovakvom putovanju. Njih dvoje će tako uskoro nazad za Sarajevo, a ja nastavljam putovanje i trebam se sresti sa sljedećim članom FicaCrew ekipe u Tunisu. Moj prijatelj iz Australije Pantelis Antoniou dolazi prema meni iz Kenije.
Trenutno prelazim trajektom u Tunis, Fićo trenutno radi samo na tri cilindra, anlaser ne radi, a i prednja tablica mi je spala negdje na putu u Italiji. Idemo dalje u u stilu #ficacrew.
