Velika trka Sarajeva 1971. godine: Vikend kada su ulice postale trkaća staza
Na ovu kružnu trku pod nazivom Velika trka Sarajeva koju je pratilo blizu sto hiljada gledalaca, podsjećaju nas nekadašnji sarajevski i ex jugoslavenski automobilisti Fadil Kadić i Šefik Braco Emrić, kao i karizmatični Miroslav Milutinović poznatiji kao Kvisko, sekretar nekadašnjeg Auto moto kluba Željezničar Sarajevo, sportski funkcioner u Auto Moto Savezu Bosne i Hercegovine i jedan od najvećih poznavaoca i najpouzdanijih hroničara ovog sporta uopšte.
Fadil Kadić, učesnik je ove trke i nastupio je prvenstveno kao takmičar, ali i kao aktivan učesnik u organizaciji same trke zajedno sa Goranom Bilanom, Mirkom Sakićem i drugim članovima Akademskog auto-reli kluba Sarajevo. Iako je tada bio dječak u gledalištu, Šefik Braco Emrić kaže da su ova trka i legendarni Sead Alihodžić bili presudni da više godina kasnije i sam postane takmičar u brzinskom šampionatu Jugoslavije i da auto sport, uključujući osvajanje šampionske titule u Bosni i Hercegovini, bude sastavni dio njegovog života.
U subotu 25. septembra 1971. godine ispred zgrade današnjeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na Velikoj trci Sarajeva startovalo je 47 tada najboljih jugoslavenskih automobilista sa vrhunski pripremljenim automobilima u šest klasa, koji su se takmičili u okviru devete brzinske trke Šampionata Jugoslavije te godine. Kružna staza duga 2600 metara organizovana je ulicama Sarajeva, tako da su nakon starta, automobilisti vozili ulicom Maršala Tita do naselja Marijin Dvor, potom današnjom ulicom Zmaja od Bosne do Filozofskog fakulteta gdje su skretati u Vilsonovo šetalište, nastavljali dalje ulicom Kotromanićeva do Doma sindikata gdje su skretali u ulice Reisa Džemaludina Čauševića i Mis Irbina te prema zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine i ponovo u ulicu Maršala Tita. Pored mnogobrojnih oštrih uglova skretanja, ovdje posebno treba u obzir uzeti činjenicu da je u to vrijeme u mnogim ulicama u Sarajevu, kao podloga korištena granitna kocka sa kamenim ivičnjacima koja je oduvijek zauzimala izuzetno važno mjesto u svjetskoj arhitekturi i građevini, ali za trkaće automobile predstavljala je dodatno opterećenje kroz povećani otpor kotrljanja i povećane vibracije te sveukupno negativno uticala na stabilnost. Ipak, najveće iznenađenje i zbunjenost automobilista izazvala je nevjerovatno velika masa gledalaca, koju je na najbolji način opisao Miodrag Živanović, AMK Beograd, pobjednik ove trke u klasi 785 ccm, koji je izjavio: Imao sam utisak da vozim kroz tunel.
Od sarajevskih automobilista na trci su nastupili i uspješno je završili Sead Alihodžić, AR Sarajevo Alfa Romeo GTA, Fadil Kadić, AR Sarajevo NSU TTS, Jozo Bogdanović, AMD Centrotrans Sarajevo NSU 1000, Behdžet Mutevelić, AR Sarajevo Fiat 124 SC i Veselin Kapetanović, AR Sarajevo BMW 1602.
Iako nisu ostvarili plasman među šest najboljih, na trci su nastupili Plamenko Šehović AR Sarajevo, Zastava 750, Slavenko Šehović AR Sarajevo, Trabant 601, klasa do 785 ccm kao i Bećir Škrijelj Fiat Abarth 850 u klasi do 850 ccm. Mada uzbuđenja nije nedostajalo u svim klasama, tada najjača klasa preko 1600 ccm bila je najzanimljivija za sarajevsku publiku koju je posebno impresionirao Zagrepčanin Goran Štrok, AMD Dinamo Zagreb, za upravljačem najrespektabilnijeg automobila na ovoj trci, Ford Escort 1600 RS, koji je kao pobjednik ove klase i zbog maestralne vožnje, iz kruga u krug bio pozdravljan dugim aplauzom.
Međutim, iako drugi u najjačoj klasi, Sarajlija Sead Alihodžić, miljenik sarajevske publike od koje je u oštrim duelima sa Robertom Langom, AMD Dinamo Zagreb BMW 1600 Alpina i nakratko sa Dragom Regvartom, AK Remetinec (Zagreb) Alfa Romeo GTAm, imao nevjerovatnu podršku, za upravljačem svog Alfa Romea GTA vozio je najbrže vrijeme jednog kruga, a gledano sveukupno, jedini su Sejo Alihodžić i Goran Štrok na mnogim dijelovima staze vozili brzinom većom od 150 km/h.
Klasa do 1000 ccm u kojoj su dominirali tada slavni evropski trkaći automobili Fiat Abarth i NSU TTS, bila je puna iznenađenja, a Sarajlija Fadil Kadić bio je apsolutni favorit. Da nije uvijek sve onako kako je trebalo, potvrđuje i kvar motora Fadilovog NSU TTS-a neposredno prije ove trke. Naime, Fadil je u izuzetno jakoj konkurenciji i odličnom vožnjom u finišu Brdske trke Lovćen imao sjajan rezultat, ali nedaleko od cilja njegov automobil je stao zbog kvara motora, a kako jednostavno nije mogao propustiti trku pred svojom publikom, Fadil je otputovao u Njemačku, nabavio potrebne dijelove motora i ishitreno pripremio svog NSU-a te startovao na ovoj trci. Uprkos odustajanju glavnog rivala, Buzéćanina (Buzet grad u Hrvatskoj) Đani Šverka, AMK Beograd Fiat Abarth 1000 TCR, od kojeg je Fadil Kadić bio brži na kvalifikacijama već spomenute brdske trke, Fadilov NSU nije uspio pobijediti ni vrhunski pripremljen Fiat Abarth 1000 TCR, kojeg je vozio Dubravko Smiljanić, AMD Dinamo Zagreb, niti odlični NSU TTS kojeg je vozio Branislav Bošković, AMK Beograd, pa je favorizovani Sarajlija završio treći u izuzetno jakoj konkurenciji.
Mada te godine nije bio briljantan na kružnim stazama, Fadil Kadić je na kraju iste godine postao prvi reli šampion Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine, kasnije višestruki šampion Bosne i Hercegovine i danas je jedan od najtrofejnijih sarajevskih automobilista.
U ovoj klasi, rezultat je ostvario još jedan Sarajlija, Jozo Bogdanović koji je trku završio na petom mjestu, a u klasi do 1600 ccm, Sarajlije Behdžet Mutevelić i Veselin Kapetanović, trku su završili na petom, odnosno šestom mjestu.
Bila je ovo prva i jedina auto trka vožena ulicama Sarajeva, a kakav je utisak javnosti ostavila, najbolje govore naslovi reportaža koje je pisala tada jugoslavenska štampa: Slavlje na bosanski način, Spektakl u Sarajevu, Izvrsne vožnje ulicama Sarajeva…
Nakon zaoštravanja sigurnosnih propisa FIA koje je pratio AMS Jugoslavije prilikom licenciranja staza, počev od 1972. godine ove trke vožene su na aerodromu Butmir, o čemu smo pisali ranije.
Osim komentarisao Cucrellino igranje rukom: Ovo je prirodan položaj ruke, ali za revolveraša
