Volkswagen Scirocco Mk2: Hladni njemački terminator iz zlatne ere kupea osamdesetih
Sa svojom bezvremensko-elegantnom karoserijom koju je dizajnirao Giugiaro studio, također odgovoran za Golf I, Scirocco prve generacije, nazvan po užarenom afričkom pustinjskom vjetru, udario je u segment kupea 2+2 kao vihor.
Umjesto da koristi renomirani italijanski dizajnerski studio kao s prvom generacijom, Volkswagen je po istom receptu kao s Golfom 2, odlučio da zadrži razvoj Scirocca Mk II u svojoj kući. Malo im se to obilo o glavu, jer je Scirocco II prodat u mnogo manje primjeraka od prve generacije.
Druga iteracija Scirocca bila je ustvari temeljiti redizajn, ali je zadržala sličnu estetiku kao kod prethodnika. Iako s dužom karoserijom i smanjenim koeficijentom otpora, Scirocco je izgubio karakter. Uticaj tog početnog Giugiarovog dizajna se jasno mogao primijetiti, ali nedostajalo je prefinjenosti linija i skladnosti karoserije koje su bile fluidnije uklopljene, kako kod prethodnika, tako kod konkurenata.
Zahvaljujući dužini automobila, koja je produžena sa 3,85 na 4,05 metara, sveukupno mekše linije Scirocca II imale su veoma elegantan efekat i također nudile više prostora za putnike i prtljag, mada je auto načelno bio tijesan odzada. Pravih kritika nikad nije bilo, jer je to u osnovi bio klasični 2+2 koncept.
Već u maju 1981. godine novi Scirocco je bio u prodajnim salonima Volkswagenovih trgovaca. Osamdesete su bile u znaku kupea i Nijemci su morali imati konja za trku. Izbor pogonskih agregata u startu nije bio fascinantan kao kod konkurencije, jer je sve uglavnom bilo prepisano s prve generacije. Iako je bio veći, Scirocco se u startu prodavao sa benzincima od 1,3 (60 KS), 1,5 (70 KS) i 1,6 litara (85 KS) od komercijalnih motora, dok je GTI sa 110 KS bio najrasniji u početnoj konjici.
U julu 1985. pojavio se najmoćniji Scirocco svog vremena. GTI je mogao postići brzinu od 208 km/h zahvaljujući 1,8-litarskom, 16-ventilskom benzincu sa unaprijeđenim ubrizgavanjem Bosch KA-Je-tronic, ali bez katalizatora. Volkswagen je prilagodio "olujni vihor" većoj snazi sa zadnjim disk kočnicama, ojačanim poprečnim nosačima, dvostrukim pogonskim vratilima (DOHC), i većim zadnjim spojlerom. Takav Scirocco je ubrzavao do stotke od 0 do 100 km/h za 8,1 sekundu.
U tandemu s trosmjernim katalizatorom, koji je u to vrijeme bio obavezan, ovaj motor je bio prigušen te je razvijao 129 KS. Sa ovom specifikacijom najviše je prodato modela s GTI oznakom, a isti motor se također ugrađivao u Golf 2.
"Ventili kao kod svjetskog šampiona" - bio je naslov Volkswagenovih reklamnih plakata za Scirocco s crvenim amblemom "16V" na prednjoj rešetki koja se koristila do 1990. godine.
Bijela boja je osamdesetih već bila u trendu u Evropi, a na Sciroccu se pojavila 1985. godine kao zaštiti znak s limitiranim izdanjem White Cat – danas jedna od traženijih izvedbi među kolekcionarima. U razdoblju od 1983. do 1987. godine, Volkswagen je u kratkom vremenskom periodu na tržište uveo niz specijalnih modela. Počelo je sa "GTS", a zatim sa "GTX". Bio je to prvi automobil koji je imao antenu postavljenu na zadnju ivicu krova.
Počevši od 1989. godine, Volkswagen je uveo novi ekološki "update" na motorima. Tada su bila ponuđena dva ažurirana motora. Slabiji benzinac iz 1.6 litara zapremine je razvijao 72 KS, a imao je takozvani "neregulisani katalizator", odnosno nije imao lambda sondu- Jači 1,8-litarski motor sa 95 KS je koristio sistem regulisanog katalizatora, odnosno s ugrađenom lambda sondom ispred samog katalizatora.
Posljednja izgrađena verzija, "GT II 16V", bila je raskošno opremljena zatamnjenim staklima, servo upravljačem i sportskim sjedištima podesivim po visini. Od modelske 1988. godine, sigurnosni pojasevi u tri tačke su dodani na stražnju klupu kao i bočni pokazivači smjera.
Scirocco je bio hvaljen zbog svog sportskog karaktera, upravljanja i performansi. Ovaj kupe hladnog dizajna također je bio veoma dobro izbalansiran i poslušan automobil. Motori, karoserija i šasija su dobili visoke ocjene. Međutim, Karmannova zaštita od korozije nije bila jednaka onoj u VW radionicama, a to je bilo posebno uočljivo na podvozju, auspuhu, vratima i poklopcu prtljažnika. Pored korozije, kritika u specijaliziranim medijima uglavnom se odnosila samo na račun tijesne zadnje klupe.
Ali dani druge generacije Scirocca bili su odbrojani, naročito što je Volkswagen 1989. odlučno krenuo s Coradom kao ozbiljnijim proizvodom. Posljednja od 291.497 proizvedenih jedinica napustila je hale tvornice Karmann sa sjedištem u Osnabrücku 7. septembra 1992. godine.
Gledajući unazad, Scirocco se može smatrati uspješenim kupeom, posebno ako se zbroje i proizvedeni primjerci prve generacije. Prva i druga generacija prodate su zajedno u oko 796.000 jedinica.
