Odgovor na ova dva pitanja nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama. Tačnije, u malom gradiću po imenu Pierz kod Minnesote, otprilike 160 km sjeverozapadno od Minneapolisa. Jedan lokalni autolimar, koji je imao vlastitu radionu 80-ih godina kupio je dva Yuga GV s peterobrzinskim ručnim mjenjačima.
Automobili su optički bili u lošem stanju, iako su na satu pokazivali tek nekoliko pređenih ‘’milja’’. Ova dva Yuga većinu vremena bili su zaključani u običnim šupama sve dok navedeni lokalac nije odlučio da ih kupi. Prije nego što je došao na ideju da se poigra ‘’raspadom Yuge’’ na američki način, čak ih je neko vrjeme i svakodnevno koristio.
Protiv svakog razuma i logike, držeći se tek brusilice vlasnik je prvo razdvojio ova dva Yuga na dva dijela, a onda ih zavario samo svojim limarskim vještinama.
U sredinu između šasija i karoserija dodao je ‘’produžetak’’ kako bi stvorio produženu limuzinu za američki seoski vašar na koju bi se Josip Broz Tito mogao nasmijati sa svoje grobnice u Beogradu. Produženi Yugo djeluju potpuno neubjedljivo i površno sastavljeno što je bilo tipično i za originalni model. Međutim, i ovakav kičast ispunio je glavni cilj – skupljao je radoznalu publiku oko sebe.
Prema dostupnoj papirologiji o vozilu, vlasnik je uspio preći 42.801 milju (oko 68.800 km) s ovom ‘’naštiklanom’’ limuzinom iz komunističkog doba i nema više želje da ulaže u stalne popravke s kojima se Yugo nosio i u najboljim danima.
U najmanju ruku, potrebno je ‘’naštelovati’’ karburator, a uz njega vjerovatno i cijeli popis drugih sitnica na motoru i trapu. Imajući to na umu, starac je odlučio da ga proda, te za rastegnutog Yuga s različitim bojama sa svake strane i dodatim plamenovima traži 4.000 dolara. Neki anonimci su mu u šali predložili da ga baci s litice ili da digne u zrak.
