Amer Bukvić o Sarajevo Business Forumu: Fokus će biti na obrazovanju, poljoprivredi i IT sektoru
Kada se govori o SBF-u, za mnoge je to nešto prilično apstraktno. Možete li nam, na osnovu konkretnih primjera, pojasniti značaj SBF-a za BiH?
SBF ove godine organiziramo po šesti put. Na početku, naš pristup je bio uslovljen situacijom i našim razumijevanjem da BiH nema pripremljenih projekata. I mi smo krenuli sa željom da bh. firmama pomognemo da svoje projekte stave u jedan razumljiv kontekst. Izašli smo u medije, pozvali smo ljude da iznesu ideje i projekte, za njih smo organizirali obuku kako da te ideje stave na papir. Sljedeći korak je bio kako da te ideje promovišemo u svijetu, kako da dođemo do investitora. Napravili smo strateška savezništva sa svjetskim medijima. Tako da smo SBF zamislili kao jednu veliku pijacu na kojoj bi potencijalnim investitorima bili prezentirani ti projekti. Ipak, mi nismo direktno vezani za projekte, mi smo samo podrška da se povežu projekti i investitiori. Naše iskustvo je pokazalo da je to bio dobar početak, i evo kad sad pogledate, većina investicija čiju realizaciju vidite ima neke veze, direktne ili indirektne, sa SBF-om.
Je li to dovoljno?
Ne, mislim da nije dovoljno i mi moramo pokušati pronaći koja je strategija, koji je put kojim ova zemlja i ovaj region trebaju ići. Još prije dvije godine počeli smo razmišljati o tome, tragati za rješenjima kako da zadržimo mlade. Ne može se nekim projektima vezanim za nekretnine zaustaviti taj proces odlaska. To može biti djelimičan razlog da se smanji odlazak mladih, pa smo stoga i dalje tragali za idejama. Gledali smo šta su u svijetu uradili pojedinci i države. Pozivali smo ljude iz zemalja koje su u kratkom periodu napravile veliki iskorak. Dubai, Malezija i Turska samo su neki od takvih primjera. Dovodili smo ključne ljude koji su kreirali uspjehe tih zemalja i pitali smo ih šta bi oni uradili. Njihove ideje smo zabilježili i podijelili vlastima i upravo je to put i cilj SBF-a – strategija. Tu strategiju treba definirati kroz neke moguće pravce razvoja...
Koji su to pravci?
Pa ove godine mi sugerišemo da jedan od tih pravaca može biti i obrazovanje. To se pogotovo odnosi na privatne univerzitete u regionu koje bi trebalo redefinirati i otvoriti za strane studente. Zašto ne bismo u region doveli 100.000 studenata? Oni bi unijeli novac, dali bi dinamiku društvu, taj novac bi omogućio pravljenje instituta, a opet, ti bi instituti pomagali ekonomiji. Danas u Maleziji ima 50.000 Iranaca koji studiraju. I ti ljudi će biti najbolja veza te zemlje sa svijetom. A sada na Bliskom istoku imate niz problema koji će sigurno potrajati, i mislim da je naša prilika da im ponudimo mjesto gdje bi mogli studirati.
Ove godine moto SBF-a jeste “Jedan region, jedna ekonomija”. Ima li politički podijeljen region jedinstvenu ekonomiju?
Ovaj region je bio jedinstvena ekonomija mnogo duže nego što je politički podijeljen. Infrastruktura je napravljena u tom periodu i, bez obzira na to što postoje neke barikade, mislim da ih je znatno lakše skloniti nego praviti neke druge poveznice. A bez sklanjanja tih barikada nećemo biti interesantni nikome. Taj pojam region treba otvoriti i prema Albaniji i drugim zemljama. Tada bismo mogli govoriti o nekih 20 ili 25 miliona stanovnika i to je minimum da biste bili nekome interesantni. Naravno, to je težak put, ali mislim da ipak već imamo velike rezultate, mijenja se taj mentalni okvir, ljudi shvataju da nema alternative.
Što se tiče IT sektora, koji će također biti u fokusu SBF-a, mnogi će reći da je on sada u BiH na relativno niskom nivou, uglavnom naši stručnjaci rade kao neka vrsta “podizvođača radova”. Kako to promijeniti?
Zašto mijenjati? Trebamo postati još veći podizvođači. To što danas radimo je umijeće nekoliko pojedinaca. Pa Indija je podizvođač, ali se tu radi o milionima zaposlenih. A kad gledate na nekom individualnom nivou mi imamo veće kapacitete nego Indija. Uostalom, Kina je bila godinama mjesto gdje su se proizvodile jeftine igračke. Onda su oni počinjali praviti neke škart igračke, pa je drugi val bio bolji, sljedeći još bolji... Kasnije su oni krenuli graditi svoje brendove, prvo za svoje tržište, a onda i za cijeli svijet. Već 2000. godine 97 posto ukupnog broja proizvedenih igračaka u svijetu dolazilo je iz Kine. To je taj put koji moramo proći.
Postoji li, pored obrazovanja, još neki put?
Poljoprivreda može biti treći pravac. Poljoprivredom bismo zaustavili odlazak naših ljudi iz ruralnih dijelova u pet ili šest gradskih centara. Iz tih gradskih centara oni idu dalje za Evropu. Nove tehnologije, organska proizvodnja, kvalitetna zemlja, sve se to može uvezati i dati jedan novi kvalitet.
Sve vrijeme govorimo o ekonomiji. No, može li ekonomija napredovati bez političkih promjena?
Ne može. Ipak, kako se vrijeme mijenja mislim da i politika postaje osjetljivija na ekonomiju i privatni sektor. Sada imate federalnog premijera koji je iz privatnog sektora i što je teža ekonomska situacija osjetljivost je sve veća i u političkoj sferi. Jednostavno, nema više alternative, došlo je do kosti. Mislim da je to politika shvatila, ne samo u BiH nego u cijelom regionu. Imao sam priliku da razgovaram sa Vučićem, Pahorom i drugima i svima njima je ekonomija u fokusu. Nedavno sam prisustvovao sastanku gdje Vučić kaže hajde da vidimo da zajedno nastupimo, da jedni drugima pomognemo da otvorimo strana tržišta. Mi takvu priču nismo čuli posljednjih 20 godina, pričalo se o nekim političkim temama, o tome gdje će ko pobosti neku zastavu...
Jedan od uspjeha SBF-a jeste i privlačenje investicija iz arapskih zemalja, posebno u oblasti turizma. No, mnogi su skeptični glede nekih najavljenih investicija, koje se, doista, čine megalomanskim. Ima li razloga za skepticizam?
Te arapske investicije će se desiti ako mi to budemo htjeli. Kojom brzinom, opet zavisi od nas. Od nas zavisi i u kojem pravcu će se sve to razvijati. Oni sada prave neke kuće, stanove, rezidencijalna naselja i sve je to dobro, posebno za sektor turizma i građevine. Ali mi trebamo vidjeti kako da im prodamo znanje umjesto zemlje. Možda neki od najavljenih projekata nisu realni, možda su prenapuhani, ali kad pogledate sve što se gradi, sve nove investicije, one dolaze iz tih izvora. To treba pomoći, podržati i to je velika stvar. Međutim, sada je vrijeme da se uđe u drugu fazu, da pokušamo prodavati poljoprivredne proizvode, da školujemo njihovu djecu...
Nedavno je nekoliko domaćih banaka, među njima i BBI, formiralo svojevrsnu mrežu. Zašto je značajno da opstanu i neke domaće banke?
Te strane banke su donijele i neke dobre stvari, donijele su znanje, sistem, jeftine izvore finansiranja. Da li bi bilo bolje da je to sada naše, naravno da bi bilo. No, usljed nekih svjetskih kretanja, moguće je da neke banke smanje obim svog poslovanja te da se povuku ne samo iz BiH već i iz nekih drugih zemalja koje su njima periferne.
Može li se taj svjetski trend iskoristiti da ojačamo domaće banke?
Mi smo nedavno kreirali jednu mrežu domaćih banaka s ciljem da korisnici pet banaka bez naknade mogu koristiti bankomate bilo koje od banaka koja je dio mreže. Time smo ojačali poziciju tih banaka i sada imamo nekih stotinjak bankomata i po tome smo treća mreža u BiH. Mi, kao BBI banka, smo jedna od najbrže rastućih banaka, od male banke mi smo ušli u grupu banaka srednje veličine, a dugoročni cilj nam je da budemo prvi.
