Kako je Uber godinama agresivno širio tržište: Nasilje garantuje uspjeh, prigrlite haos
Neviđeno curenje više od 124.000 dokumenata u posjedu The Guardiana, poznatih kao Uber fajlovi, otkriva etički upitne prakse koje su podstakle transformaciju kompanije u jedan od najpoznatijih izvoznih proizvoda Silikonske doline.
Curenje se proteže na petogodišnji period kada je Uber-om upravljao njegov suosnivač Travis Kalanick, koji je pokušao proširiti uslugu pozivanja taksija u gradove širom svijeta, čak i ako je to značilo kršenje zakona i taksi propisa.
Podaci pokazuju kako je Uber pokušao osigurati podršku diskretno udvaranjem premijerima, predsjednicima, milijarderima, oligarsima i medijskim baronima.
Otkrivene poruke sugerišu da rukovodioci Ubera u isto vrijeme nisu gajili iluzija o kršenju zakona od strane kompanije, pri čemu se jedan izvršni direktor šalio da su postali "pirati", a drugi priznao: "Mi smo j****o ilegalni".
Veze sa svjetskim moćnicima
Dokumenti koji obuhvataju period od 2013. do 2017., uključuje više od 83.000 e-mailova, iMessages i WhatsApp poruka, uključujući često iskrenu i neuljepšanu komunikaciju između Kalanicka i njegovog vrhunskog tima rukovodilaca.
U jednoj prepisci, Kalanick je odbacio zabrinutost drugih šefova da ih slanje vozača Ubera na protest u Francusku dovodi u opasnost od nasilja ljutih protivnika u taksi industriji.
"Mislim da je vrijedno toga", uzvratio je.
"Nasilje garantuje uspjeh", dodao je.
U izjavi, Kalanickov glasnogovornik je rekao da "nikada nije sugerisao da Uber treba iskoristiti nasilje na račun sigurnosti vozača" i da bi svaka sugestija da je on bio uključen u takve aktivnosti bila potpuno lažna.
Curenje također sadrži prepiske između Kalanicka i predsjednika Francuske Emmanuela Macrona, koji je tajno pomagao kompaniji u Francuskoj dok je bio ministar ekonomije, omogućavajući Uberu čest i direktan pristup njemu i njegovom osoblju.
Čini se da je Macron, francuski predsjednik, direktno pomogao Uberu, čak je rekao kompaniji da je posredovao u tajnom "dogovoru" s njenim protivnicima u francuskom kabinetu.
Privatno, rukovodioci Ubera su izrazili jedva prikriveni prezir prema drugim izabranim zvaničnicima koji su bili manje prijemčivi za poslovni model kompanije.
Nakon što je njemački kancelar Olaf Scholz, koji je u to vrijeme bio gradonačelnik Hamburga, uzvratio lobistima Ubera i insistirao da vozačima plaća minimalnu platu, jedan izvršni direktor rekao je kolegama da je "pravi komičar".
Kada je tadašnji američki potpredsjednik, Joe Biden, koji je u to vrijeme podržavao Uber, zakasnio na sastanak s kompanijom na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Kalanick je svom kolegi poslao poruku: "Moji ljudi su mu dali do znanja da svaki minut koji kasni, ima minut manje sa mnom."
Nakon susreta s Kalanickom, čini se da je Biden izmijenio svoj pripremljeni govor u Davosu kako bi se osvrnuo na izvršnog direktora čija će kompanija dati milionima radnika "slobodu da rade onoliko sati koliko žele, upravljaju svojim životima kako žele".
Guardian je vodio globalnu istragu o procurjelim Uberovim datotekama, dijeleći podatke s medijskim organizacijama širom svijeta preko Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ). Više od 180 novinara u 40 medija, uključujući Le Monde, Washington Post i BBC, u narednim će danima objaviti seriju istraživačkih izvještaja o tehnološkom gigantu.
90 miliona dolara za lobiranje
U izjavi koja je odgovorila na curenje informacija , Uber je priznao "greške i pogrešne korake", ali je rekao da je transformisan od 2017. pod vodstvom svog sadašnjeg izvršnog direktora Dare Khosrowshahi.
"Nismo i nećemo tražiti izgovore za prošlo ponašanje koje očigledno nije u skladu s našim sadašnjim vrijednostima”, navodi se.
"Umjesto toga, tražimo od javnosti da nas ocijeni po onome što smo uradili u posljednjih pet godina i šta ćemo raditi u godinama koje dolaze."
Dokumenti koji su procurili povlače zavjese na metode koje je Uber koristio za postavljanje temelja svog carstva. Jedna od najvećih svjetskih radnih platformi, Uber je sada kompanija vrijedna 43 milijarde dolara, koja ostvaruje približno 19 miliona vožnji dnevno.
Od Moskve do Johanesburga, finansiran neviđenom količinom rizičnog kapitala, Uber je u velikoj mjeri subvencionirao putovanja, zavodeći vozače i putnike na aplikaciju poticajima i modelima cijena koji ne bi bili održivi.
Uber je potkopao uspostavljena tržišta taksija i izvršio pritisak na vlade da promjene zakone kako bi se otvorio put za model rada koji se temelji na aplikacijama i ekonomiji koji se od tada proširio širom svijeta.
U pokušaju da uguši žestoku reakciju na kompaniju i dobije promjene zakona o taksiju i radu, Uber je planirao potrošiti nevjerovatnih 90 miliona dolara u 2016. na lobiranje i odnose s javnošću, navodi se u jednom dokumentu.
Dokumenti pokazuju da je Uber bio vješt u pronalaženju nezvaničnih puteva do vlasti, primjeni uticaja preko prijatelja ili posrednika ili traženju susreta s političarima na kojima nisu bili prisutni pomoćnici i zvaničnici.
Dobio je podršku moćnih ličnosti na mjestima kao što su Rusija, Italija i Njemačka, nudeći im vrijedne finansijske udjele u startupu i pretvarajući ih u "strateške investitore".
I u pokušaju da oblikuje političke debate, platila je istaknutim akademicima stotine hiljada dolara da proizvedu istraživanje koje je podržalo tvrdnje kompanije o prednostima njenog ekonomskog modela.
Nasilje kao dio strategije
Uprkos dobro finansiranoj i upornoj lobističkoj operaciji, Uberovi napori su imali različite rezultate. U nekim je mjestima Uber uspio uvjeriti vlade da prepišu zakone, s trajnim efektima. Ali na drugim mjestima, kompanija se našla blokirana ukorijenjenom taksi industrijom, nadjačana od strane lokalnih rivala ili joj se suprotstavljaju političari ljevice koji su jednostavno odbili popustiti.
Kako je Uber lansiran širom Indije, Kalanickov najviši izvršni direktor u Aziji pozvao je menadžere da se usredsrede na podsticanje rasta, čak i kada "požar gori".
"Znajte da je ovo normalan dio Uberovog poslovanja. Prigrlite haos. To znači da radite nešto značajno", rekao je.
Činilo se da je Kalanick implementirao taj etos u praksi u januaru 2016. godine, kada su Uberovi pokušaji da preokrene tržišta u Evropi doveli do žestokih protesta u Belgiji, Španiji, Italiji i Francuskoj taksista koji su se plašili za svoju egzistenciju.
Usred štrajkova taksija i nereda u Parizu, Kalanik je naredio francuskim rukovodiocima da uzvrate ohrabrujući vozače Ubera da organizuju kontraprotest masovnom građanskom neposlušnošću.
Upozoren da to dovodi u opasnost vozače Ubera Kalanick je izgleda pozvao svoj tim da nastavi dalje. "Mislim da je vrijedno toga", rekao je.
"Nasilje garantuje uspjeh. A ovim momcima se mora oduprijeti, zar ne? Slažem se da se mora razmisliti o pravom mjestu i vremenu."
Odluka da se vozači Ubera pošalju na potencijalno nestabilne proteste, uprkos rizicima, bila je u skladu s onim što je jedan viši izvršni direktor rekao za Guardian da je strategija "naoružavanja" vozača i iskorištavanja nasilja nad njima kako bi "kontroverza ostala goruća".
To je bio obrazac koji se, kako sugerišu procurjeli emailovi, ponavljala u Italiji, Belgiji, Španiji, Švajcarskoj i Holandiji.
Kada su maskirani muškarci, za koje se navodi da su ljuti taksisti, u Amsterdamu u martu 2015. napali vozače Ubera čamcima i čekićem, zaposlenici Ubera pokušali su to iskoristiti u svoju korist kako bi dobili ustupke od holandske vlade.
Vozači Ubera su nesumnjivo bili meta žestokih napada, a ponekad i ubistava od strane bijesnih taksista. A aplikacija za pozivanje taksija, u nekim zemljama, našla se u borbi protiv ukorijenjenih i monopoliziranih taksi voznih parkova s ugodnim odnosima s gradskim vlastima. Uber je svoje protivnike na regulisanim taksi tržištima često karakterisao kao "kartel".
