"Novi Zakon o radu, iako se to u mnogim javnim nastupima sindikata, pa i nekim medijima, prešućuje, donosi znatna poboljšanja prava radnika", tvrdi Mandilović.
Među najznačajnijim poboljšanjima ovih prava naveo je da je članom 4. utvrđena obaveza poslodavca da radnika prijavi na obavezno osiguranje, odnosno penzijsko- invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, kao i obavezu da radniku uruči kopiju prijave na obavezno osiguranje u određenom roku, kao i svaku promjenu osiguranja koja se tiče radnika.
"Smatramo da će ovakvo rješenje svakako uticati na suzbijanje i smanjenje tzv. rada 'nacrno'" kazao je Mandilović.
Odgovarajući na pitanje koji su to argumenti da će Zakon o radu donijeti veće zapošljavanje naveo je da je samo usvajanje ovog zakona poruka da BiH, odnosno Federacija počinje provoditi reforme koje se od nje traže, a na koje se obavezala.
"Njegovo usvajanje je ocijenjeno kao pozitivan korak od Misije Evropske unije, MMF-a i drugih međunarodnih organizacija. Ocijenjeno je da usklađivanje radnog zakonodavstva s međunarodnim radnim standardima svakako treba da doprinese većim stranim ulaganjima, a samim tim i većem zapošljavanju", rekao je.
Članom 26. Zakona utvrđena je mogućnost rada radnika izvan prostorija poslodavca što dosada nije bio slučaj, a što, smatra Mandilović, treba pozitivno uticati na povećanje zaposlenosti.
"Članom 27. uređen je radnopravni status direktora, odnosno poslovodnog organa kod poslodavca na način da direktor ne mora obavezno biti u radnom odnosu, čime će se otkloniti problem dvostruke uplate doprinosa koji se javlja kod poslodavaca s inostranim kapitalom. Do sada status direktora nije bio uređen Zakonom o radu", naglasio je.
Na upit kako će biti definirana minimalna plaća odgovorio je da se najniža plaća, prema novom Zakonu o radu, utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, s tim što će usklađivanje najniže plaće vršiti Vlada FBiH, uz prethodne konsultacije s Ekonomsko- socijalnim vijećem, u skladu s kretanjem indeksa potrošačkih cijena, najmanje jednom godišnje.
U dijelu Zakona koji regulira plaće garantuje se jednakost plaća za rad jednake vrijednosti i definira pojam rada jednake vrijednosti, te se na ovaj način vrši usklađivanje s odgovarajućim konvencijama Međunarodne organizacije rada MOR-a (član 77.).
"Kod utvrđivanja plaća uvodi se pojam radnog učinka čiji elementi se trebaju definirati kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu(član 75. stav 3.). Članom 79. Zakona utvrđena je obaveza poslodavca da isplati plaću i uruči radniku obračun plaće i u slučaju da je ne isplati u roku utvrđenom zakonom. Obračunu plaće data je snaga izvršne isprave", kaže Mandilović.
Također, „Zakonom je propisana obaveza za poslodavce da radnicima isplati plaće za rad jednake vrijednosti, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost kao i drugi diskriminatorni osnov iz člana 8. stav 1. Zakona“.
Po njegovim riječima, suštinska novina u novom Zakonu je i ta da je najkraće trajanje godišnjeg odmora povećano za sve radnike s 18 na 20 radnih dana, u skladu s revidiranom Evropskom socijalnom poveljom, a najduže trajanje godišnjeg odmora je ograničeno na 30 radnih dana (član 47.).
"Novinu predstavlja i odredba kojom se izričito propisuje pravo radnika na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i to u visini plaće koju bi radnik ostvario da je radio. Također, predviđa se pravo na naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, ako ovaj odmor nije iskorišten krivicom poslodavca. Ovim dopunama, kojima se uređuje pravo na godišnji odmor, u cijelosti je izvršeno usklađivanje s Konvencijom o plaćenom godišnjem odmoru MOR-a. (član 52.)", rekao je Mandilović.
Određene izmjene izvršene su i kod reguliranja instituta pripravnika i volontera.
Naime, prema novom rješenju, kako kaže, pripravnik za obavljanje pripravničkog staža zasniva radni odnos na određeno vrijeme, a naziv volonterski rad zamijenjen je nazivom stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa zbog donošenja posebnog propisa koji reguliše volonterski rad (čl. 32.-34).
Govoreći o zaštiti radnika istakao je da je u članu 72. Zakona propisano pravo radnika da se nakon prestanka privremene spriječenosti za rad, vrati na rad.
"Prema navedenoj odredbi radnik koji je bio na bolovanju do šest mjeseci, ima pravo da se vrati na rad na iste poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti za rad", kaže Mandilović.
Osim toga, „članom 41. osigurana je posebna zaštita radnika koji rade noću, a uvođenjem obaveznih Ijekarskih pregleda takvih radnika najmanje jednom u dvije godine, udovoljeno je zahtjevima revidirane Evropske socijalne povelje“.
lako su i u dosadašnjem zakonu postojale odredbe kojima se zabranjuje svaka vrsta diskriminacije ocijenjeno je da to nije dovoljno pa su dopunjene, u skladu s Konvencijom MOR-a broj 111. i Zakonom o ravnopravnosti spolova.
Cilj toga je, ističe, promoviranje i zaštita ravnopravnosti spolova, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi društva, te sprječavanje bilo koje vrste diskriminacije (član 8.-13.)
"Uvjeti za zapošljavanje maloljetnih radnika pojačani su jer je predviđena saglasnost zakonskog zastupnika pri zapošljavanju maloljetne osobe kao i obavezno Ijekarsko uvjerenje (član 20.) Osim toga, kada je u pitanju zaštita maloljetnika, propisana je obaveza poslodavca da tim osobama osigura redovite Ijekarske preglede i to najmanje jednom u dvije godine, čime su ove odredbe usklađene s odredbama revidirane Evropske socijalne povelje, (član 58.)", naveo je Mandilović.
Članom 60. Zakona utvrđena je i zabrana otkaza ugovora o radu radnici za vrijeme trudnoće, korištenja porođajnog odsustva, rada s polovinom punog radnog vremena nakon isteka porođajnog odsustva, odnosno do tri godine života djeteta, te za vrijeme dojenja djeteta za vrijeme određeno zakonom.
Prema dosadašnjim propisima, podsjeća Mandilović, naknada za porođajno odsustvo isplaćivala se iz sredstava budžeta kantona.
"Međutim u praksi je bilo slučajeva da su neki poslodavci htjeli i imali namjeru da svojim radnicama koje koriste pravo na porodiljsko odsustvo isplate razliku do pune plaće koju su ostvarivale do stupanja na porodiljsko odsustvo, ali nisu imali pravni osnov za takvo postupanje. Imajući to u vidu, odredbama novog Zakona utvrđeno je da poslodavac može, (dakle nije obavezan), isplatiti razliku do pune plaće zaposlenici koja koristi pravo na porođajno odsustvo, (član 68. stav 2.)", objasnio je.
Članom 73. i 74. Zakona utvrđeni su uvjeti za otkaz ugovora o radu radniku s promijenjenom radnom sposobnosti kao i obaveze poslodavca koji otkazuje ugovor o radu takvom radniku.
Naime, radi zaštite ove kategorije, navodi, propisano je da u slučaju otkazivanja ugovora o radu ovaj radnik ima pravo na otpremninu predviđenu ovim zakonom u iznosu uvećanom za najmanje 50 posto.
Dosadašnjim Zakonom nisu bili utvrđeni forma i sadržina sporazuma o prestanku ugovora o radu.
Sada je to, kaže Mandilović, propisano članom 95. novog Zakona o radu, dodajući da je radi zaštite radnika od nezakonitog otkaza ugovora o radu, članom 98. decidirano utvrđeni neopravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu od poslodavca.
U tom smislu navodi da je u članu 100. produžen rok s 15 na 60 dana u kojem poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku u slučaju njegove odgovornosti za teži prijestup ili povredu radne obaveze iz ugovora o radu.
Praksa je, podsjeća, pokazala daje važeći rok od 15 dana prekratak, posebno kada je u postupku otkazivanja ugovora potrebno pribaviti određene saglasnosti u skladu s drugim propisima kao što je Zakon o vijeću zaposlenika.
"Radi zaštite sindikalnog povjerenika obaveza pribavljanja saglasnosti nadležnog ministarstva rada, pored otkazivanja ugovora o radu sindikalnom povjereniku, proširena je i na slučajeve kada ga poslodavac namjerava staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na radno mjesto prije nego što je imenovan na funkciju sindikalnog povjerenika, (član 103.). U članu 104. utvrđeno je najduže trajanje otkaznog roka koji važećim zakonom nije bio propisan (mjesec kada radnik daje otkaz i tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz)", pojasnio je Mandilović.
Zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je u novom Zakonu na drugačiji način. Prema dosadašnjim odredbama Zakona o radu zaposlenik u slučaju povrede njegovih prava je mogao zaštitu i ostvarivanje svojih prava tražiti u nadležnom sudu, a da se nije morao obratiti poslodavcu sa zahtjevom za ostvarivanje prava. Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu je ograničena na šest prosječnih plaća radnika u prethodnom tromjesečju(član 111.).
Novim rješenjima iz člana 114. Zakona predviđeno je da zaposlenik zaštitu ili ostvarivanje nekog prava iz radnog odnosa u određenom roku najprije pokuša ostvariti kod poslodavca, te da se zaštita povrijeđenog prava u nadležnom sudu ne može tražiti ako prethodno poslodavcu nije podnesen zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.
"Očekuje se da će time broj sudskih sporova biti smanjen", navodi Mandilović. Odredbama članova 122. do 136. Zakona regulirana je reprezentativnost sindikata i udruženja poslodavaca, kriteriji i postupak za utvrđivanje reprezentativnosti, i druga pitanja od značaja za ovaj institut koji je bitna pretpostavka za ostvarivanje socijalnog dijaloga.
"Međutim, u prelaznim odredbama je predviđeno da će ove odredbe prestati da važe donošenjem posebnog zakona. Odredbama koje uređuju kolektivne ugovore određene su strane u kolektivnom pregovaranju, postupak zaključivanja, forma, trajanje i sadržaj kolektivnih ugovora. Kolektivni ugovori se zaključuju isključivo na određeno vrijeme koje ne može biti duže od tri godine", naglasio je.
Svi kolektivni ugovori, tvrdi, obavezno moraju sadržavati pravila o postupku kolektivnog pregovaranja, postupak otkazivanja kolektivnog ugovora i razloge i rokovi za njegovo otkazivanje (137.-149).
Kaznene odredbe su znatno oštrije za poslodavce u odnosu na prijašnje kad je riječ o nizu kršenja prava radnika.
"Novčane kazne za prekršaj poslodavca su znatno povećane i kreću se do 50.000,00 KM. Međutim, najznačajnije je to što je predviđena novčana kazna za prekršaj poslodavca koji je pravno lice od 500,00 do 2.000,00 KM za svakog radnika s kojim ne zaključi ugovor o radu i i ne izvrši prijavu na obavezno osiguranje, a u ponovljenom prekršaju kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 KM", rekao je Mandilović.
Mišljenja je da je Savez samostalnih sindikata BiH duži period prije usvajanja Zakona vodio vrlo nekorektnu kampanju kojom je, kaže, dezinformirao javnost u vezi s pitanjima koja se tiču osnovnih instituta Zakona o radu (ukidanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, lakše otpuštanje radnika, ukidanje kolektivnih ugovora i sl.), „a sve u cilju onemogućavanja donošenja Zakona o radu.
"Naravno, ako se pažljivo pročita Zakon vidjet će se da to što se plasiralo u javnost, nije tačno", istakao je u intervjuu za Fenu federalni ministar rada i socijalne politike Milan Mandilović
Generalni sekretarijat Vlade Federacije Bosne i Hercegovine uputio je na objavu Zakon. Ukaz o njegovom proglašenju potpisao je predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, poslije njegovog usvajanja u oba doma Federalnog parlamenta.
