Na konferenciji koja je održana u Dubrovniku od 4. do 9. oktobra učestvovali su i predstavnici iz BiH - Privredne komore Federacije BiH, Hercegbosanskih šuma Kupres, Drvnog klastera Hercegovina, Šumarskog fakulteta Sarajevo i kompanija drvnog sektora.
"Konferencija je održana pod motom 'Trebaju li šumski resursi u prvom redu biti dostupni evropskoj industriji koja nam vraća gotove proizvode ili domaćim kompanijama za proizvodnju finalnih proizvoda koji se izvoze u EU i šire'", kazala je za Fenu predstavnica Privredne komore FBiH Šemsa Alimanović.
Najveći interes, po njenim riječima, iskazan je za temu marketinga i trgovine drvetom, te biomase i energije iz drveta. Tradicionalno, drvnoprerađivačke firme pokazale su veliki interes za razmjenu stajališta s predstavnicima šumarstva koji su glavni dobavljači drvne sirovine.
"Potencijali šumarstva i drvne industrije nisu dovoljno afirmirani. Organi vlasti na svim nivoima, lokalne zajednice, komore, kompanije i nevladin sektor trebaju se zajednički angažirati na promociji i marketingu ovog sektora. U odnosu na zemlje regije veliki problem u FBiH je što još nije donesen zakon o šumama, ali nas to ne sputava da naš cilj bude da drvni sektor promovišemo kao strateški sektor u FBiH i BiH", naglasila je Alimanović.
Navela je da je na konferenciji prezentiran podatak da je u zemljama regije dostupno više od 20 miliona metara kubnih drvne mase namijenjene preradi i više od 30 miliona metara kubnih ogrjevnog drveta. Radi se o značajnom potencijalu koji predstavlja dobru osnovu za budući razvoj sektora.
Adriatic Wood Days organizirao je Drvni klaster Hrvatske, a jedan od suorganizatora je Tehnički fakultet iz Bihaća. Održano je pet tematskih povezanih, ali programski odvojenih međunarodnih konferencija iz područja šumarstva, prerade drveta, energije iz drveta, proizvodnje namještaja i pripadajućih kreativnih industrija.
Konferenciji su prisustvovali i predstavnici evropskih institucija i asocijacija iz Bruxellesa, vodeće kompanije iz EU, predstavnici sektora iz SAD-a, Rusije, Indije i Kine.
Zaključeno je da je regionalna povezanost neophodna, što praktično znači da zemlje regije pojedinačno imaju male šanse na svjetskom tržištu u odnosu na, naprimjer, skandinavske zemlje, Kanadu, SAD i druge.
