Niska ili čak i nepoznata otkupna cijena, ali i manjak skladišnih kapaciteta u hladnjačama, nagnao je pojedine malinare da se okrenu i preradi.
"Nakon velike poplave 2014. godine, uspio sam oživiti malinjak, ali smo bili dobili i zaražene sadnice. Sada ponovo imamo problem s otkupom, jer našu malinu, koja je veličine oraha, otkupljivači svrstavaju u drugu kategoriju. Predao sam oko dvije tone maline, za koju još nisam dobio novac niti obavijest kolika će biti njena otkupna cijena pa sam preostalih, oko tonu i pol, odlučio preraditi. Žena je ispekla nešto đemova, a ja sam odlučio ispeći rakiju", kaže Anto Mrkonjić iz Žepča, koji na dvije lokacije, u naselju Radovlje, pod zasadom maline, kupine i jagode ima imanje od jednog hektara.
Ispekao je oko 80 litara rakije za koju kaže da je zaista dobra.
"Svi koji su probali oduševljeni su okusom maline, ali više nisam siguran da malinarstvo ima budućnost u našim krajevima. Ovo je bilo samo da spasim koliko se može spasiti, jer već treću godinu stvaramo samo gubitke. A ko je lud da radi na svoju štetu", kaže Mrkonjić, koji je i predsjednik Udruženja "Poljoprivrednik ŽE".
Njegov kolega i susjed Martin Barbarić, koji u naselju Lupoglavu ima pod zasadom hektar maline i pola hektara kupine, odlučio se pak za proizvodnju ekoloških džemova od maline i kupine.
Uprkos ponudama za posao i ostanak u Hrvatskoj, njegova kćerka Bernardica, koja je magistrica prehrambenog inženjerstva sa Prehrambeno-tehnološkog fakulteta iz Osijeka, odlučila se vratiti kući. I to je olakšalo njegovu odluku da pokrene prerađivačke kapacitete.
"Morali smo brzo djelovati, s obzirom da tijekom sezone dnevno uberemo i preko 500 kg maline i kupine. Za proizvodnju prirodnih džemova, dobio sam i certifikat Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica", navodi Barbarić, koji je predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača “Žitoplod”.
