To je za Fenu izjavio predsjednik Privredne komore Federacije BiH Mirsad Jašarspahić napominjući da je BiH, prema raspoloživim informacijama, jedina regionalna zemlja koja je u pregovorima (o prilagođavanju) dobila mogućnost faznog prilagođavanja.
Data je i mogućnost povećanja postojećih kvota za vino sa 16.000 na 40.000 hl, ribu (pastrmku) sa 60t na 500t i šećer sa 12.000t na 13.120t, odustajanje EK od zahtjeva za retroaktivnu primjenu Protokola od 1. jula 2013. godine i ponovno uvođenje ATM režima za robu iz glava 7. i 8. (voće i povrće) nakon stupanja na snagu Protokola.
Vezano za zahtjev BiH koji se odnosi na izvoz robe iz glava 7. i 8., EK je navela da će se proizvodi nesmetano izvoziti iz BiH u EU po ATM režimu koji će, odlukom Evropskog parlamenta, biti reaktiviran u odnosu na BiH odmah po stupanju ovog protokola na snagu. Roba o kojima je riječ su: paradajz, krastavice, breskve, nektarine, grožđe, šljive, kruške i sl., ističe Jašarspahić.
Što se tiče bh. zahtjeva za „kompenzacije“, EK je takođe argumentovala da je BiH, kroz naplatu carine na ove proizvode u roku tri godine već ostvarila određena sredstva, da izvoz piletine i jaja zavisi od brzine kojom bh. vlasti ispunjavaju potrebne uvjete te da sredstva IPARD i sličnih fondova stoje na raspolaganju odmah po usvajanju potrebnih strateških dokumenata.
Kad je riječ o zahtjevu BiH za povećanje postojećih kvota za ribu, šećer i vino, EK je navela da značajno prevazilazi „tradicionalnu“ trgovinu između BiH i Hrvatske te da može razmotriti samo one količine koje su zabilježene u referentnom periodu.
"Koliko sam upoznat s predstavicima EK-a, a u skladu s internim konsultacijama, BiH je još jednom naglasila svu osjetljivost i specifičnosti grupe poljoprivrednih proizvoda uzimajući u obzir broj primarnih proizvođača i prerađivača te i broj lica u zemlji koje oni direktno ili indirektno zapošljavaju, tarifne linije koje se odnose na: nekoncentrisano mlijeko i pavlaku, mlaćenicu, kiselo mlijeko, jogurt, kefir i drugo fermentisano ili zakiseljeno mlijeko i pavlaku, kobasice i slične proizvode te vino.
S tim u vezi, u pismu EK-u je izražena spremnost BiH da za ove proizvode prihvati odobravanje bescarinskih kvota samo pod uslovom postepenosti to jest da za tarifnu liniju 0401 20 11 – puna količina kvote bude postignuta u trogodišnjem periodu (1. januara 2017. godine 40 posto ukupne količine; 1. januara 2018. godine dodatnih 30 posto ukupne količine te 1. januara 2019. godine preostalih 30 posto količine); potom da za tarifne linije 0401 20 91, 0403 10 11, 0403 10 13, 0403 90 59, 1601 00 99, 2204 21 – puna količina kvote bude postignuta kako slijedi: 1. januara 2017. godine 50 posto ukupne kolličine te od 1. januara 2018. godine preostalih 50 posto", Jašarspahićeve su riječi.
Osim navedenog, još jednom je istaknut zahtjev BiH da se postojeća bescarinska kvota koja je BiH odobrena za šećer (1701 i 1702) od 12. 000 tona poveća na 16. 000 tona (umjesto ponuđenih 14. 000 tona) s obzirom na kapacitete u BiH za proizvodnju šećera.
U odgovoru EK je naveo da EU "prihvata zahtjeve BiH za postepeno otvaranje bescarinskih kvota, počevši od 1. januara 2017. godine, za robu iz tarifne linije 0401 20 11 u periodu od tri godine, odnosno u periodu od dvije godine za robu iz tarifnih linija 0401 20 91, 0403 10 11, 0403 10 13, 0403 90 59, 1601 00 99, 2204 21; prihvata povećanje kvote za šećer u količini većoj od registrovanog prosjeka uvoza u BiH u referetnom periodu (tj. maksimalno za 1.210 tona); prihvata zahtjev BiH da se Protokol ne primjenjuje retroaktivno od 1. jula 2013. godine i ponovno uvođenje ATM režima za robu iz glava 7. i 8. (voće i povrće) nakon stupanja na snagu Protokola".
S obzirom na to da je zajednički cilj očuvati postojeće kapacitete domaće proizvodnje, kako poljoprivredne tako i svih ostalih, adaptirani sporazum će pomoći ukoliko se budemo pridržavali dogovorenog, mišljenje je predsjednika Privredne komore FBiH.
"O rezultatima i efektima Sporazuma mi u ovom trenutku ne možemo govoriti. Za iznošenje nekih statističkih podataka trebat će vremena. U svakom slučaju, sada je bitno prilagoditi se nastaloj situaciji na terenu, a taj napor svakako ide na pleća poljoprivrednika", zaključuje on.