U lošoj godini za pčelare Begići iz Ustikoline uspjeli sačuvati pčelinjake
"Ovo je relativno slaba godina u odnosu na prethodnu koja je bila izdašna i šampionska. Ali mi ćemo na tržištu imati i ove godine nešto meda bar kad su u pitanju zdrava, jaka društva koja su dobro pripremljena i higijenski ispravna sa zdravim maticama, sa kvalitetnim sačem i tehnološkim iskustvom pčelara ali globalno ne samo kod nas , meda nema. Razloge tražimo u proljetnim mrazevima, hladnim danima, kiši, međutim med je proces, to je veoma zahtjevno", smatra Rehad Deljo iz Udruženja pčelara "Facelija" Goražde.
U pčelinjaku Saida Begića u Ustikolini slična je situacija. Jedini pčelar koji isključivo živi od pčelarstva i jedini koji odgaja matičnjake na ovom prostoru, prvi put u 20 godina koliko se "druži" sa pčelama, nije vrcao med. No posla oko pčelinjaka uvijek ima.
Loši prinosi meda
"Ove sezone med uopšte nismo vrcali pa smo se preorijentisali na druge vrste proizvodnje kao što je prikupljanje polena, propolisa, matične mliječi te uzgoj matica i rojeva kako bi ovu godinu uspjeli održati pčelinjak i sačuvati pčele za narednu pčelarsku godinu", priča Said.
Oduvijek je volio raditi sa pčelama, no hobi je iz nužde prerastao u posao kojim se danas uspješno bavi.
"Poklopilo se mnogo kockica koje su zapečatile moj životni put. Ostao sam bez posla, nisam mogao pronaći zaposlenje, a onda i zdravstveni problemi koji su me okrenuli da od hobija i ljubavi prema pčeli, pčelarstvo bude moje životno opredjeljenje od kog ću izdržavati porodicu", priča ovaj pčelar.
Said danas posjeduje pčelinjak od 140 pčelinjih košnica u kojima se vrijedno prikupljaju med, polen, propolis te proizvode matična mliječ i vosak.
"Moja porodica radi na pčelinjaku i to vodeći računa da tako vrijedne proizvode ne pokvarimo i da ih tako prirodne nudimo našim kupcima širom BiH, a nerijetko naši proizvodi stignu i širom Evrope, Amerike, Kanade... Pčelarstvo zahtijeva mnogo posla i vremena. Svi poslovi vezani za pčele i pčelinjak ne mogu se odgađati već se moraju odraditi u tačno predviđeno vrijeme, a neki zahtijevaju i preciznost od jedan sat, kao što je to slučaj u procesu uzgoja matica. Nekada je bavljenje pčelarstvom bilo mnogo lakše jer je upotreba hemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji bila manja. I promjena klime je nepovoljno utjecala na pčelarstvo tako da su sve češće godine sa vrlo niskim prinosima, a nerijetko i bez ikakvog prinosa u medu kao što je to slučaj godine", kaže Begić.
Država mora više ulagati u pčelarstvo
Da bi održao pčelinjak jer živi isključivo od pčelarstva, Saidu je svih ovih godina bilo potrebno veliko znanje i umijeće jer samo mali broj pčelara uspijeva u tome.
"Jedini mogući način je iskorištavanje svih pčelinjih proizvoda u toku aktivne sezone, a ukoliko se uzima samo med, kao što to većina pčelara radi, tada je skoro nemoguće živjeti od pčelarstva. Ovo je najteža godina u mojih 20 godina bavljenja pčelarstvom, a po priči starijih pčelara nije zapamćena lošija. Na pčelinjacima ove sezone nije bilo prinosa u medu i samo na rijetkim mikrolokacijama pčelari su uspjeli izvrcati po koji kilogram meda, dok na većini pčelinjaka prinosa u medu uopšte nije bilo", priča Said.
Za uspješno bavljenje pčelarstvom neophodni su dobra zdravstvena zaštita, naučni pristup, edukacija i podrška države.
"Moja proizvodnja je uredno registrovana, ali zato imam i velike troškove za uplatu doprinosa što u velikoj mjeri otežava opstanak, kako pčelinjaka, tako i cjelokupnog posla. Da bi pčelarstvo bilo na većem nivou neophodna je podrška vlasti kroz novčane podsticaje, sufinansiranje kupovine pčelarske opreme i repromaterijala, podrške u posjeti sajmovima zatim donošenje zakona u oblasti pčelarstva, kontrola prodaje pčelinjih proizvoda, edukacije, kako pčelara, tako drugih poljoprivrednih proizvođača, a pogotovo voćara. Edukacija potrošača pčelinjih proizvoda bila bi također neophodna jer je nivo znanja o načinu upotrebe i značaju pčelinjih proizvoda u ishrani na vrlo niskom nivou", smatra Begić.
U rodnim godinama mogu se postići dobri prinosi u medu, dok u srednje rodnim godinama prinos je daleko manji, a zadnjih godina se dešava da je meda skoro i nema.
"Ipak neki prosječan prinos na našim pčelinjacima je oko 15 kg, dok je na nekim drugim lokacijama gdje su zastupljene poljoprivredne kulture poput uljane repice, suncokreta te velike površine pod bagremom ili lipom i kestenom prinosi budu znatno veći jer se koristi veći broj paša. Sama proizvodnja meda posljednjih godina je sve neizvjesnija i zbog sve većeg trovanja pčela radi upotrebe insekticida tako i zbog promjene klime i velikih toplotnih oscilacija na koje se medonosne biljke ne mogu da prilagode te dolazi do izostanka lučenja nektara, a samim tim i do bespašnog perioda za pčele", kaže Said.
Tržište za njegov med je široko, no uz veću podršku bilo bi i više pčelinjih proizvoda.
"Puno meda i drugih pčelinjih proizvoda proda se na kućnom pragu, dobar dio ponudi se kupcima na raznim sajmovima, a u Sarajevu su naši proizvodi stalno dostupni kupcima jer vršimo i kućnu dostavu u slučaju narudžbe većih količina. Osim livadskog, šumskog i bagremovog meda koji su vrcani medovi, proizvodimo i med u saću, a pored polena, propolisa i matične mliječi radimo i razne kombinacije pčelinjih proizvoda i sušenog voća u medu kao što su smokva, marelica, brusnica, šljiva te razno koštunjavo voće, badem, lješnjak, orah...", priča naš sagovornik.
Tvrdi da generalno sve pčele proizvode vrlo kvalitetan med no da je uvijek samo pitanje koliko će pčelar svojim postupcima i radnjama to pokvariti. I ove godine Said se sprema za sajam meda u Goraždu koji okupi pčelare iz nekoliko država u regiji, ali i očekuje bolje podsticaje pčelarstvu te veći angažman nadležnih institucija.
