Tridesetpetogodišnji Denis je studirao matematiku i informatiku, a potom se okušao radeći u nekoliko firmi u BiH. Svoje prvo radno iskustvo je stekao kao mrežni administrator u trgovačkom lancu u Bosni i Hercegovini, nakon čega je radio za manju privatnu firmu, a pred odlazak u Dublin i za Sud BiH.
U Irsku je došao na poziv prijatelja koji ga je preporučio za radno mjesto u firmi Amazon, gdje se nakon niza intervjua i zaposlio. Zanimljivo je da su tokom razgovora veliku ulogu imali odnos prema timu i kolegijalnost.
"Sve je krenulo telefonskim pozivima. Menadžer tima procjenjuje da li ste osoba za tim, ali ne u području znanja, već kolegijalnosti, društvenosti i funkcionisanja pod pritiskom. Svakako, tu su bila i pitanja tipa koji je posljednji veliki projekat koji sam uradio i da li bih uradio nešto što moja kompanija ne dozvoljava, ali da je to jedini način da spasim mrežu i sistem. Poslije toga dobio sam poziv za Amazon, gdje sam imao šest intervjua u jednom danu, od čega četiri tehnička i dva socijalnog karaktera, od kojih je opet jedan ručak s menadžerom", pojašnjava Radovanović na početku razgovora za Klix.ba.
Šestosatni intervju završava na ručku sa glavnim menadžerom kojeg, prema Radovanovićevim riječima, interesuje samo kako biste vi pomogli kolegama i zašto bi baš vas neka kompanija, Amazon, Facebook ili Google, zaposlila na toj poziciji.
"Nakon tog intervjua dobio sam ponudu na godišnjem nivou. U Amazon sam došao u tim 'Network corporation center' koji je predstavljao prvu liniju u urgentnim situacijama kada neki data server prestane funkcionirati", dodaje Radovanović.
Radna atmosfera u Amazonu
Baš kao i u najvećim svjetskim firmama, radna atmosfera i odnosi sa kolegama su primarni i jedna od glavnih stavki.
"Sada je malo problematično, jer se u proteklih pola godine ljudi dosta žale na stanje u firmi, ali kada sam ja došao u bazu u Dublinu, Amazon je bio puno manji nego sada i bila je prijateljska atmosfera. Izlazili smo na ručkove i večere, ali ljudi zaborave da kako tim raste da dolazi do desocijalizacije", dodao je Radovanović.
Rad u Amazonu nikako nije bio lagan za ovog Zeničanina koji je već nakon treće sedmice morao sam održavati 300.000 servera u cijelom svijetu.
"Rad u Amazonu je bio poprilično težak jer je moj tim napustilo dosta ljudi, Promijenili su timove i odmah na početku sam ostao sam. Nakon treće sedmice rada morao sam biti dežurni radnik. Možda zvuči smiješno, ali dežurni radnik pokriva data centar u čitavom svijetu, a to je blizu 300.000 servera i bilo je zaista mnogo posla. Većina firmi vani koja ima takve razmjere gleda da što više automatizuje proces. Ukoliko imamo neki problem sa linkom koji se dešava svaki sat ili dan, postoji mogućnost da se to automatizuje da se riješi sam od sebe, preko softvera ili preko osobe koja zna šta treba uraditi", kazao je naš sagovornik koji je nakon dvije godine i tri mjeseca odlučio napustiti Amazon i predati aplikaciju za posao u kompaniji koja danas predstavlja najveću društvenu mrežu na internetu - Facebook.
Facebook kao novi izazov
Baš kao i u Amazon, Radovanović je u i Facebook došao na preporuku prijatelja, nakon čega je ponovo prošao intervjue i provjere znanja. U Amazonu se bavio održavanjem centara podataka, a u Facebooku ih je morao kreirati.
"Bilo je malo straha, jer je bilo tematika sa kojima se nisam susretao, ali nakon 15-ak dana informisanja o svemu znao sam šta traže i šta je bilo poželjno znati. Dodatan pritisak je bio to što su me u Amazonu intervjuisali lokalni inžinjeri, a na Facebooku inžinjeri iz Amerike, u Amazonu su ispitivali terminologiju, a u Facebooku praktično rješavanje problema. Facebook traži razmišljanje 'out of the box' i posebno gledaju društveni karakter osobe jer su društvena mreža. Više vole osobu koja je društvena i otvorena sa manje znanja, već zatvorenu osobu i individualca koji mnogo više zna", izjavio je naš sagovornik.
Svoj prvi radni dan naš sagovornik je imao u Americi, a ne u Dublinu gdje je konkurisao, s obzirom na to da je sastanak centara svih regija bio u glavnom sjedištu. Kada je došao tamo, uvjerio se da je sve kako se piše u internet člancima te da su atmosfera i međuljudski odnosi na visokom nivou.
"Prva osoba koju sam upoznao je djevojka sa naših prostora. Stajali smo u redu da uzmemo službene telefone, vidio sam da osoba ispred mene ima prezime koje završava na 'ić' i tu je počela komunikacija. Zaista, sve ono što vidite na filmovima je stvarno to što velike kompanije nude. U posljednje vrijeme i BiH kompanije nude hranu, organiziranje evenata i putovanja, a sve je to Facebook davno ponudio i tako privukao najbolje inžinjere", dodaje on.
Restorani, barovi, sobe s igrama, biblioteke i još mnogo toga je ono što Facebook nudi svojim radnicima u slobodnom vremenu. Kancelarije ne postoje, postoje radni boksovi bez pregrada i sve kolege su vam dostupne tokom radnog vremena.
Razgovor u Facebooku glavni alat rješavanja problema
Radovanović trenutno radi na instaliranju mini centara podataka, a do sada nije imao nijednu konfliktnu situaciju. Međutim, kako je primijetio, većina njih se riješi razgovorom.
"Konfliktne situacije se u 99 posto slučajeva rješavaju razgovorom. Traži se uzrok problema, a ne rješenje. Problema će uvijek biti, ali treba riješiti uzroke u startu i koliko sam mogao da vidim, to je taj pristup koji daje rezultate", istakao je naš sagovornik.
Kroz rad na zapadu, Radovanovićev život se u potpunosti promijenio. Dolaskom kući, u Bosnu i Hercegovinu, primijetio je da je na ovim prostorima uzet samo "dio zapada".
"Puno češće putujem, dosta stvari vidim i drugačije je sada kad se vratim u BiH, gdje su ljudi zatvoreni, a najveći problem je što smo sa zapada uzeli samo dio. Nismo uzeli tolerantnost, razmišljanje da je cilj riješiti problem, a ne dijeliti se u tabore. Problem su nam komunikacija i kvalitet života. Ljudi se sa 50 eura na zapadu znaju bolje provesti nego mi sa tim istim novcem", dodao je Radovanović.
Na kraju razgovora je istakao da u budućnosti planira napredovati što više s obzirom na to da Facebook nudi mogućnost da u svakom trenutku uz dovoljno znanja i kvaliteta možete promijeniti tim i napredovati ka boljim standardima.
Sjećate li se reklame iz 1998. za povrat imovine? Snimila su je bh. glumačka imena
