Nikolina je Sarajka s Downovim sindromom čiji je nakit stigao do dalekog Los Angelesa
U njihovoj kućnoj radionici, koja se nalazi u naselju Grbavica, zatekli smo Nikolinu i Bobana.
"Izvolite, gospođice, sada možete lagano početi", nasmijano govori Boban dok Nikolini dodaje materijal za novu ogrlicu. Pokazuje nam gdje da sjednemo i polako, dok mu je pogled uprt u Nikolinine ruke i ogrlicu u njima, počinje pričati o njihovom hobiju koji je pronašao svoj put do dalekog Los Angelesa.
"Ne znam tačno gdje bih počeo, imam osjećaj kao da smo već stotine puta pričali našu priču. Počeli smo slučajno, ja sam želio pokloniti svojoj šefici nešto za rođendan. Kroz šalu sam sa prijateljicama došao na ideju da sam napravim neki nakit koji ću joj pokloniti. Napravio sam balerinu, jer je ona bila balerina kad je bila mlađa. I tu počinje cijela priča", raspoloženo nam objašnjava.
Priču prekida tek da bi Nikolini razjasnio nedoumice u kojima se ona nalazi prilikom pravljenja. Strpljivo joj pokazuje boje, nijanse i objašnjava šta je tačno zamislio da treba uraditi na toj ogrlici.
"Prvi par naušnica slijedilo je još nekoliko sličnih. Pronalazim se u svijetu umjetnosti pa me je sve to ispunjavalo i zabavljalo. Polako, malo po malo sam uključivao Nikolinu u cijelu tu priču. Zatim smo došli na ideju da izložimo svoje radove i ljudima se svidjelo ono što smo napravili", kaže Boban.
Nikolini je, opisuje nam, omiljeni dio ovog hobija rad s drvetom. Završila je drvnu školu i među prvom je djecom s Downovim sindromom koja nisu imala problem da se upišu u školu sa svom ostalom djecom koja nemaju poteškoće u razvoju.
"Da mi je neko rekao da ću se ovim baviti, rekao bih da nema šanse da se to dogodi. Ali zahvaljujući njoj...", kaže gledajući u kćerku, "sve je nekako drugačije, zabavnije i ljepše", kaže i dodaje kako Nikolina ima neiscrpan izvor neobičnih ideja po kojima je njihov maleni brend postao prepoznatljiv.
"Volimo se hvaliti, nakit smo slali u Norvešku, SAD, Srbiju... svuda!", ponosno ističe Nikolina.
Pokazuje nam nakit koji je izložen u malom kutku i dodaje kako još mnogo toga stoji u kutijama na balkonu. Voljeli bi, kažu, da jednog dana otvore vlastitu radnju u kojoj će prodavati nakit, ali su za sada zadovoljni onim što imaju. Nikolinina sestra se bavi promovisanjem brenda i vođenjem stranica na društvenim mrežama, tako da je cijela porodica uključena u ovaj mali biznis.
Boban nam priča o roditeljstvu, kaže kako nije jednostavno biti samohrani otac, ali da se trudi da u kući uvijek odzvanja smijeh, da se s vrata osjete sreća i zadovoljstvo. Vidljivo je to i kroz naziv nakita "Art Bolaf" koji je nastao od kombinacije Bobanovog imena i nadimka njegove Niki koju zove "lafica".
On za nekoliko dana ide u penziju, nakon višegodišnjeg rada u Narodnom pozorištu Sarajevo. Tada će svoje slobodno vrijeme utrošiti u druženje s kćerkama i duge i ugodne šetnje Vilsonovim šetalištem, objasnio nam je.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
