Detalji iz političkog života Marka Ruttea, bivšeg premijera Nizozemske i budućeg prvog čovjeka NATO-a
Izbor Marka Ruttea je dogovoren nakon što su Mađarska i Slovačka povukle svoja veta, a finalna prepreka je otklonjena kada je od kandidature i zvanično odustao rumunski predsjednik Klaus Iohannis.
Rutte je dobro poznat u krugovima Evropske unije, a posebno po tome što je od 2010. do 2024. godine bio premijer Nizozemske.
Ono što Ruttea, kao premijera, izdvaja od drugih političara u Evropi je njegova mogućnost da se održi na vlasti i da sklapa partnerstva u svrhu stabilnosti.
U Evropi je rijetka situacija gdje jedan političar ima mogućnost ostati ovoliko dugo na vlasti, barem što se tiče zapadnog dijela Starog kontinenta. Iznimka je, naravno, Angela Merkel, koja je za svoj ostanak na vlasti mogla zahvaliti izrazitoj popularnosti njene stranke CDU/CSU, kao i njenoj ulozi kao neformalnog lidera Evropske unije.
S druge strane, Mark Rutte se kao premijer Nizozemske često držao van politike EU, imajući u vidu realnu snagu i ugled ove države kao članice. Drugim riječima, Rutte nije imao veliku Njemačku iza sebe, već je vodio relativno "malu" Nizozemsku, te je zato mnogim "plitkim" pratiocima prilika u EU ostao neprimijećen.
Međutim, ako uđemo "dublje" u njegovu političku historiju, vidjet ćemo da je riječ o političaru koji je na vlasti ostao čak 14 godina, a njegova stranka VVD, koju je vodio od 2006. do 2023. godine, često je mijenjala partnere.
Svaki od njegova četiri mandata na mjestu premijera Nizozemske počeo je dugotrajnim pregovorima i razgovorima o formiranju vlasti, ali je Rutte svaki put uspio okupiti stranke i imati dovoljno podrške da stabilno vlada.
Rutte je politički "preživio" više skandala, koji često nisu imali direktne veze s njim, Najveći od njih je svakako skandal s dječijim doplatcima, koji je potresao Nizozemsku 2021. godine.
Kako su mediji otkrili, porezna uprava Nizozemske je od 2005. do 2019. godine lažno optužila više od 26.000 roditelja za navodnu prevaru s dječijim doplatcima. Za sve je kriva bila administrativna greška, ali su svejedno brojni roditelji morali priznati nepostojeće dugove i prevare.
Mnoge porodice su zbog legalnih troškova, kao i zbog zahtjeva porezne uprave ove zemlje da se novac vrati, ostale bez desetine hiljada eura. Kada je ovaj skandal javno objavljen, Rutte i njegov kabinet su dali kolektivnu ostavku.
Bez obzira na to, VVD je pod njegovim vodstvom osvajao parlamentarne izbore 2010., 2012., 2017., i 2021. godine. Njihova dominacija je "stala" tek 2023. godine, ali tada je VVD predvodio Dilan Yeşilgöz, a ne Rutte.
Kada je bilo jasno da VVD nema koalicioni kapacitet, te kada je Yeşilgöz preuzeo primat u stranci, Rutte se okrenuo NATO-u. Na početku je, osim Mađarske i Slovačke, prepreka bila i Turska. Redom su sve države, uz određene koncesije, pružale podršku Rutteu.
Nakon što je to dokazao formirajući četiri vlade zaredom u Nizozemskoj, Rutte je pokazao kakve su njegove pregovaračke sposobnosti i u razgovorima s liderima NATO članica, primarno s Recepom Tayyipom Erdoganom, predsjednikom Turske, te s Viktorom Orbanom, premijerom Mađarske.
Rutte je uspio da osigura podršku za svoje imenovanje i zbog toga će od 1. oktobra 2024. godine voditi najveću vojnu alijansu na svijetu.
Za kraj vrijedi istaći i odnos Ruttea prema Bosni i Hercegovini. On je 23. januara ove godine bio u službenoj posjeti našoj zemlji, zajedno s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, te s premijerom Hrvatske Andrejem Plenkovićem.
Tada je Rutte istakao podršku članstvu Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji, kao i dugogodišnje veze Nizozemske i BiH. Svoje riječi je potvrdio kada je Nizozemska glasala za otvaranje pregovora za članstvo BiH u EU.
