Dodik računa na "litijumsku groznicu" kojom može trgovati sa Zapadom i tražiti politički spas

Dodik u zanimljivom trenutku fokus stavlja na ovu temu te koristi evropski, a prije svega njemački interes za istraživanje i iskopavanje litijuma i drugih ruda u Srbiji. Dodik upravo na svom blogu naglašava kako će sva istraživanja mineralnih sirovina koordinirati sa Srbijom. Zanimljivo, njemački kancelar Olaf Scholz sutra dolazi u Srbiju, gdje bi s predsjednikom te zemlje Aleksandrom Vučićem trebao potpisati sporazum o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama vezanim uz elektromobilnu industriju, a to je prije svega litijum.

Zapadna Srbija, ali i određena područja u BiH, poput Majevice i područja Lopara (entitet RS) su bogata prije svega litijumom, ali i nekim drugim sirovinama. A litijum je nasušna potreba Evrope, prije svega zbog proizvodnje baterija za električne automobile, ali i zbog drugih uređaja.

U svom tekstu Dodik najavljuje saradnju sa Srbijom i Mađarskom o ovom pitanju, a ističe i saradnju s Njemačkom. Istom onom Njemačkom koju je u prethodnim mjesecima jako često demonizirao, vrijeđao, optuživao i na druge načine omalovažavao. Posebno nakon uloge Njemačke u usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici. No, ako je u pitanju finansijski, a prije svega lični politički interes Dodik je neminovno spreman preći preko svega.

Dodik, a i Vučić znaju da im je priča s rudnim bogatstvima, a posebno litijumom slamka spasa kojom mogu doslovno kupiti podršku Zapada.

Jer uprkos brojnim sankcijama koje ima Dodik, njegovi saradnici, ministri, firme njegove porodice, sudski proces koji se vodi preko njega, sve na jednu stranu, a na drugu interesno-političku trgovinu. A interes Zapada, prije svega Njemačke je ogroman za litijumom, na što Dodik može igrati kao način kupovine svoje političke slobode, odnosno ostanka na vlasti.

Industrijski razvoj, a posebno onaj u pogledu elektromobilnosti je jedan od prioritetnih. Za to im je litijum krucijalan, a planiraju ga iskopavati malo dalje od svog dvorišta. Zapadni Balkan je idealan jer je blizu, a nije u EU. To znači da su i regulative možda labavije i da se u adekvatan politički pristup do sirovina može doći brzo.