Širom otvoreni pendžeri nisu mogli raspuhati sparinu koja se te večeri nagomilala u prostranom, ali ipak skromnom, domu Bičakčića. Kasim je sjeo odmah do prozora ne bi li mu topli zrak sarajevske ranoljetne večeri bar malo raspuhao glavu i stomak vrele od iftarskih zijafeta koje je, opet preko mjere, nakuhala i napekla kaduna Esma, hadži – Rasimova hanuma.
- Neću se više ubijati od tufahija, teško Kasim othuknu raskopčavajući kravatu i prvo dugme na košulji.
- A volio bi se od nečega drugog ubit'? pecnu ga Esed, stari opštinski činovnik i čest gost hadži Rasimovih obilnih iftara.
- Neka te, Esede, podviknu Bakir beg. – Ako sebi iko hranom dohaka to ćeš biti ti.
Bakir begu vrućina i teški mirisi Esma kadunine kuhinje kanda nisu smetali.
. Povremeno se naginjao svojoj hanumi Sebki i nešto joj mljackao u uho, a ona mu je nježno vadila rezance koji su se zapetljali u plamenu bradu, čestu viziju mladih i prpošnih polaznica obližnje medrese.
- Što ti je iskustvo, prošaputa Esed Kasimu. Nema graške znoja na njemu, a bilesi sako nije ni skid'o.
- Ćut', Allah te nadgradio. Znaš kakav je ako ga neko prekine dok vazi, odvrati isto šaptom Kasim, bojeći se izglednog premještaja iz Doma naroda u Kantonalne klupe.
Vječito oznojeni Amir je letao oko Bakir bega i Sebke hanume, doljevajući jal' himer jal kahvu begu i hanumi da him se usta ne osuše dok divane. Friško obrijana ćela, sijala mu se ko mlad ramazanski mjesec.
- Eto, nastavi Bakir beg, lagano podrigujući na baklavu, još malo s hairom završismo i džamiju u Vrljikovcu.
. Nemojte zaboravit da je to od mojih para koje mi država zasluženo daje i od donacija pacijenata u hanuminoj hastahani, koji su se, Allahu dragom šućur, odrekli i operacija i kreveta i lijekova i .... onih... agencija... regencija...
- Reagenasa, dobaci tiho Sebka hanuma.
- Jes! Toga! Allahu mili, šejtanske riječi... I tih marifetluka, da bi malobrojno, ali Allahu odano stanovništvo Vrljikovaca imalo 'vaku džamiju. Eto, nek neko kaže, Imal' išta ljepše od džamije?
- Ima... Kako ne bi bilo! Uleti osafunjani Amir, pljuskajući himberom iz ibrika.
Muk! Vazduh se dodatno zgusnu, temperatura još poraste, a Mirasdu tjelohranitelju zape po hurmašice u grlu.
- Šta ima, sunce ti ćelavo? prasnu Bakir pipajući čakiju u džepu.
- Ima! Dvije džamije! Slavodobitno uzviknu Amir.
Odnekud duhnu frišak vjetrić, rastjera vrućinu i svi musafiri olakšano i duboko uzdahnuše.
- Hehehehehe, nasmija se Bakir.
- Hihihihihi, opušteno se zakikota Sebka hanuma.
I Amir, sretan, zaboravljeno se smješkao.
- Eh, babu ti tvoga, prstom mu zaprijeti Bakir beg. E jesi alčak, Allaha mi. Kasime! Pišider ovog malog namah u Glavni Odbor, jes čuo?