Bitka na Kosovu polju se vodila 15. lipnja 1389. godine između ujedinjenih srpskih, bosanskih i albanskih snaga protiv Otomanskog Carstva, na Kosovu polju oko 5 kilometara sjeverozapadno od Prištine.
Nakon pada Sofije u Bugarskoj (1382.) i Niša u Srbiji (1386.) otvorila su se Turcima vrata u Srbiju. Lazar je pomoću bosanske vojske 1387. godine razbio Turke kod Pločnika na rijeci Toplici, ali ta kao i ona bosanska pobjeda kod Bileće (1388.) razjarila je sultana Murata I. Prvi na udaru bio je knez Lazar. Izmirivši se sa Žigmundom, ugarskim kraljem tražio je i pomoć Tvrtka, bosanskoga kralja.
Tvrtko mu je poslao 20.000 vojnika pod vodstvom vojvode Vlatka Vukovića. Njima su se pridružili križari iz Hrvatske pod vodstvom bana Ivaniša Horvata. Na strani balkanskih saveznika su sudjelovali i odredi Bugara, Vlaha i Čeha. Mađarska i Poljska su također poslale pojačanja balkanskim saveznicima.
Bosanski kralj Tvrtko Kotromanić je poslao u Firencu vest o potpunom porazu Turaka na Kosovu polju.Prema predanju, u Parizu su zvona sa Notr Dama zvonila u čast velike hrišćanske pobede.
@MCCCLXXVII. Brojke su malo.pretjerane, ali u suštini, tačno si napisao. S tim da bitka na Kosovu nije bila bitka između Srba i Turaka, nego između Bosanskog kralhevstva i Otomanskog carstva. Pa Marku Vegu, C Truhelki, bosanska vojska je razbila tursko krilo i komoru, te u nezadrzivom jurisu ubila Murata
Tada V. Vukovic salje glasnika Tvrtku sa vijestima o pobjedi. Sam Vukovic predaje komandu Lazaru, da dovrsi bitku i on se sa glavninom snaga povlaci preko Laba u Bosnu. Sitno srpsko plemstvo, privuceno ogromnim plijenom u zaroblhenoj komori, ne nastavlha fa goni Turke, nego se odaje pljacki.
To koristi sin sultana Murata, Bajazit i obuhvatnim manevrom sa suprotnog krila, zalazi Lazaru za leđa i ubija ga u prepadu. Iskoristivši taki nastalu pometnju, Bajazit okuplja ostatke svojih snaga i povlači se prema Makedoniji i Bugarskoj.
Iako je pobjwda bosanske vojske bila ocigledna, glas o Lazarevoj smrti zbunjuje hronicare te pocinju slati protivrjecne izvjestaje. U prilog tvrdnji pobjede bosanske vojske, govori i cinjenica da su svi srpski vlastelini nakon kosovske bitke, priznavali bosanskog kralja za vrhovnog vladara. Basici, Lazarevici, Stracimirovici, Brankovici itd. A Smederevo je do svog pada u zurske ruke, bilo pod nominalnom vlascu bosanskog vladara