Kad sam ga prvi put donio kući, bio je prestravljen od straha. Kad ga uzmem u ruku, plakao je kao dijete. Poslije tri mjeseca, pentrao se bez straha po meni, a po sobi hodao bezbrižno. Kaže životinja ne zna? Zna itekako. Prati stopala i hoda za tobom. Ako mu dadneš kikiriki, a ne pustiš, nježno te štipne za prst. Kad je uginuo, bilo mi je žao. Ljudima bude žao životinje a hajvani kroz optiku snajpera su ubijali djecu. Let that sink in...
Sta ti je insan, ko i hajvan. A ljudi su zlo, nismo mi zasluzili ljubimce, vec smo ih na silu pripitomili...
apeliram na neke nesavjesne pojedince da ove plemenite zivotinje ne kuhaju za jelo , vec iskljucivo peču.
Prikaži sve komentare (33)