Kroz romaneskni tekst ponovo je aktueliziran kraljičin testament kojim je papi i katoličkoj crkvi ostavila Bosnu, ukoliko njena djeca ostanu privržena islamskoj vjeri.
Ovakav stav Katarina ponavlja don Francisku još jednom u romanu, kada joj sagovornik spočitava što joj je sin prešao na islam, pa je izjavila:
"Zašto mi sina spominjete, i Bosnu; ni njemu ja Bosnu ne mogu pokloniti, ni prijestolje u njoj; ne ide to… Bez stanka bosanskog, bez pristanka vojvoda bosanskih, nikako ne ide. Ne mogu mu ja dati Bosnu."
Džaba joj je kad nije bila zadnja Bosanska kraljica, ona nije imala šta da ostavi jer je iza nje kraljica bila Mara. Katarina je sredinom života (nakon prelaska na katoličanstvo) postala katolički fanatik, tako da te deluzije i svojatanje tuđeg, ni ne čude običan narod.