Što se ne bi sjećala? Nije to šetnja u parkiću nego stvari koje se pamte čitav život. Sjećam se i ja dobro one prve sirene u dva ujutro kad je rat "službeno" počeo u mom gradu i matere kako me budi da idemo u sklonište, recimo. Eto, da ne idem dalje. To je bilo tri mjeseca prije mog petog rođendana, dan manje-više.